Posljednjih mjeseci često se nagađalo o tome koji je posljednji potez HDZ-a i Dragana Čovića kojim bi mogao blokirati raspisivanje općih izbora ili spriječiti implementaciju izbornih rezultata nakon završetka izbora.

Još jednom apelacijom koju je uputila Borjana Krišto Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine otvorila se takva mogućnost.

Krišto je u svojstvu Predsjedavajuće Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH krajem 2020. godine uputila apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine kojom je zatražila ocjenu ustavnosti odredbe Zakona o sudu BiH, tačnije člana 9. stav (1), člana 10, stav (4) i člana 11, stav (1), tačka b).

Trenutak podnošenja apelacije govori o tome da je motiv bio gubitak kontrole HDZ-a i SNSD-a nad Centralnom izbornom komisijom, koji se desio u maju te godine, te se odmah pristupilo strateškom cilju sprečavanja njegovog funkcionisanja. Krenulo se zaobilaznim putem, ali krenimo redom.

Članom 9. Zakona o Sudu BiH propisana je apelaciona nadležnost.

“Sud je nadležan da odlučuje po: a) žalbama protiv presuda ili odluka koje donese Krivično odjeljenje ovog suda; b) žalbama protiv presuda ili odluka koje donese Upravno odjeljenje ovog suda; c) vanrednim pravnim lijekovima protiv pravosnažnih odluka koje su donijela odjeljenja Suda, osim zahtjeva za ponavljanje postupka”, piše u članu 9., čiju ustavnost Borjana Krišto osporava.

U obrazloženju apelacije ističe se da Odredbe Zakona o Sudu BiH nisu u skladu s Ustavom BiH, Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i odredbama Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.

Tim odredbama propisano je dvostepeno odlučivanje u svim predmetima, princip za koji apelantica smatra da nije ispunjen trenutnim zakonskim okvirom.

“Stranke koje učestvuju u postupcima pred Sudom BiH imaju pravo žalbe na odluke koje donese odjeljenje Suda BiH i time je djelomično ispunjen princip dvostupnosti, ali nemaju pravo da o njihovim žalbama odlučuje viši sud, već samo jedno odjeljenje istog suda. Da bi se u potpunosti zadovoljio princip dvostupnosti, Apelaciono odjeljenje bi se trebalo organizirati kao poseban viši sud”, obrazložila je Krišto.

S tim u vezi osporena je nadležnost predsjednika Suda BiH da imenuje sudije u različita odjeljenja i vijeća, a što se, između ostalog, odnosi i na Apelaciono odjeljenje Suda BiH, koje je nadležno da odlučuje po žalbama u vezi s odlukama Centralne izborne komisije. Odnosno Krišto smatra da predsjednik Suda BiH ne može imenovati prvostepeno i drugostepeno vijeće koje djeluje u okviru iste institucije.

Ukoliko bi Ustavni sud BiH usvojio takvu argumentaciju i odmah izbrisao spomenute odredbe Zakona o Sudu BiH ili naložio Parlamentarnoj skupštini BiH da u roku šest mjeseci donese zakonske izmjene kojim će ispuniti spomenuti princip, odluke CIK-a bi praktično bile blokirane.

Konkretno, ne bi postojala mogućnost žalbe na odluke CIK-a nijednoj sudskoj instanci, čime bi bilo uskraćeno pravo na pravni lijek. U kontekstu trenutne političke krize važno će biti i vrijeme donošenja presude, a Ustavni sud je prije tri mjeseca saopćio da će odluka biti donesena na nekoj od narednih plenarnih sjednica.

U slučaju da odluka bude donesena u korist apelantice, možda ne bi došlo u pitanje samo održavanje izbora, ali bi odluka CIK-a o broju delegata (Bošnjaka, Hrvata, Srba i Ostalih) koji se imenuju iz kantonalnih skupština bila neprovodiva, bez mogućnosti žalbe Apelacionom sudu, jer bi način biranja njegovog sastava bio osporen.

Naravno, osim toga, brojni drugostepeni postupci pred Sudom BiH bili bi na čekanju, a kriza bi poprimila neslućene razmjere. Vrijeme koje stoji pred nama odredit će budućnost Bosne i Hercegovine, a sudije Ustavnog suda imat će presudnu ulogu u svemu tome.