U jeku novih, prijelomnih geopolitičkih momenata, koje je naglasio i novi američki ambasadoru u BiH Michael Murphy, u našoj zemlji se odvija jedan od posljednjih pokušaja za dogovor Izbornog zakona.

Iako su politički predstavnici nakon propalih pregovora u Neumu bili prilično skeptični da će se postići rješenje za Izborni zakon, i nakon globalnog haosa zbog rata u Ukrajini, izborna reforma se ponovo vraćena u fokus.

U Sarajevo više ne dolazi Matthew Palmer, američki izaslanik koji je imao mandat da vodi proces pregovora, ali je sada tu novi američki ambasador. Još jednom u glavni grad BiH stigla je i Angelina Eichhorst, direktorica ureda za vanjske poslove Evropske komisije kao prvo ime EU u priči o Izbornom zakonu.

Eichhorst je ranije dobila mnogo kritika zbog svog pristupa i vođenju cijelog procesa i to najviše od europarlamentaraca. Zamjera joj se što u nekim ključnim pitanjima drži stranu HDZ-a, za što je prema svjedočenju pojedinih parlamentaraca zaslužno višegodišnje lobiranje Hrvatske u Briselu.

U ovom, vjerovatno posljednjem trzaju za dogovor o izbornoj reformi na stolu je mnoštvo tema. Pored SDA, HDZ-a te stranaka iz RS-a, na sastanke u Delegaciju Evropske unije dolaze i stranke sa ljevičarskim predznakom (SDP, DF i Naša stranka). Dakle one stranke koje su ranije odbile učestvovati na pregovorima u Neumu.

Od nekadašnjih prioriteta, koje je naglašavala sama EU pa i Amerika, a to su minimalne izmjene Ustava te pojedinih odredbi Izbornog zakona kako bi se konačno implementirale presude suda u Strazburu, stranački apetiti su prošireni, a ni stranci ne mogu držati čvrsto sve konce. Tako se razgovara čak i o reformi sastava i imenovanja Centralne izborne komisije (CIK).

Dva pravca pregovora

Kada je riječ o samom Izbornom zakonu tu govorimo o dva pravca. Prvi se odnosi na tehničke izmjene, a drugi, onaj suštinski se odnosi na politički dogovor za način izbora članova Predsjedništva BiH te reduciranje Doma naroda FBiH. U tom kontekstu zanimljv je pristup Eichhorst, koja svojevrsnom klasifikacijom i grupisanjem stranaka pravi konfuziju i ostavlja sumnju u cijeli proces. Da je to tako bilo tokom jučerašnjih pregovora potvrđeno nam je iz dva izvora među samim pregovaračima

Zašto?

Sve stranke koje su parlamentarne na državnom nivou su veoma važne i sve bi trebale dati svoj stav o ključnim pitanjima, posebno onim političkim. Međutim, dosadašnji potezi ukazuju da stranci sa građanskim strankama pregovaraju i u fokus stavljaju tehničke izmjene Izbornog zakona. A u drugoj prostoriji pregovaraju sa drugim strankama o političkim pitanjima, odnosno o izboru Predsjedništva i reduciranju Doma naroda.

Sve stranke će svakako u Parlamentu BiH morati glasati i o jednom i o drugom aspektu reformi Izbornog zakona. Međutim, jasno je da su tehničke izmjene, bez obzira na njihovu važnost ipak sekundarno pitanje cijelog procesa. Suština od koje zavisi i put države je skrivena u ovom drugom dijelu priče o izbornoj reformi.

Svaki glas je važan

Stoga nije jasno zašto građanske stranke, koje imaju 11 zastupnika u Zastupničkom domu državnog parlamenta ne prate cijelu priču o političkom dijelu dogovora, već ih se gura u neke druge prostorije gdje su na stolu uslovno rečeno lakše teme.

Zašto je glas NiP-a, NES-a ili SBB-a, iako imaju samo po jednog državnog zastupnika važniji u pregovorima za Predsjedništvo ili Dom naroda FBiH? Svakako jedno obrazloženje može biti i činjenica da se sada samo nastavljaju pregovori koji su vođeni u Neumu, a gdje nije bilo ljevičarskih stranaka, pa se taj format drži i sada.

Jutros je i Delegacija EU u BiH demantovala da su stranke razdvojene u procesu pregovora, već da neke stranke kao i u Neumu jednostavno nisu željele učestvovati. Međutim, ukoliko će sve doći u Parlament BiH na odlučivanje, onda je glas svake stranke važan, a naročito kod politočkog segmenta pregovora. S druge strane ne treba odbaciti ni intenciju stranaca da se ključna pitanja prelome isključivo na relaciji SDA -HDZ, a da druge stranke budu u igri samo za glasanje o tome hoće li se u proces uvesti skeneri il neka druga tehnička pomagala.

Zašto sve stranke ne učestvuju u raspravi o tome šta se predlaže za listu vitalnih nacionalnih interesa u paketu za reduciranje Doma naroda FBiH? Hoće li to reduciranje biti samo kozmetičko ili i suštinsko? Kakav je stav stranaca na ideju da odluku o vitalnom nacionalnom interesu ne donosi Ustavni sud FBiH već klub određenog naroda u Domu naroda i tako dalje? Sve su ovo pitanja za koja odgovornost moraju preuzeti sve stranke, a Eichhorst, koja vodi medijaciju bi u startu trebala otkloniti svaku sumnju.

Jer kako smo od početnih ideja za minimalne izmjene Ustava i reformu pojedinih odredaba Iubornog zakona došli do promjene u načinu biranja članova CIK-a, ali i u broju tih članova, tako bismo u bliskoj budućnosti vrlo izgledno mogli na dnevnom redu dobiti i neka druga pitanja i neke druge zahtjeve koji će cementirati etničku vagu i etničku blokadu države.

I u konačnici ključno pitanje je zašto građanske stranke poput SDP-a DF-a i Naše stranke uopšte pristaju na tu vrstu političke segregacije, da ih se odvaja u posebne prostorije i raspravlja o različitim aspektima reforme, osim ako ne navijaju da lider SDA Bakir Izetbegović popusti pred evidentnim pritiscima i stranaca i silnom lobiranju da se Izborni zakon prelomi između dvije stranke.