Predsjedavajući Vijeća ministara BiH Zoran Tegeltija, u svom obraćanju javnosti 28.2.2022. godine, ustvrdio je, između ostalog, da 1. mart nije definisan kao državni praznik.

Nazvavši tom prilikom institucije Bosne i Hercegovine “zajedničkim”, što je Istinomjer u više navrata već ocijenio neistinitim, Tegeltija je pozvao “sve one koji ne osjećaju 1. mart i koji poštuju zakon” da se tog dana pojave na svojim radnim mjestima.

“Nažalost, situacija sa obilježavanjem 1. marta nastavlja se i 2022. godine kao i u svim prethodnim periodima. Sva javnost mora da zna da 1. mart nije definisan kao državni praznik u Bosni i Hercegovini i kao takav ne može da se obilježava. Svi oni pojedinici koji koriste tu priliku da na bazi nekih drugih odluka koriste i obilježavaju taj datum, a to rade mimo odluka zajedničkih institucija Bosne i Hercegovine i na taj način se u najvećoj mjeri obezvrjeđuje postojanje i rad zajedničkih institucija. Naravno, svi oni koji ne osjećaju 1. mart i koji poštuju zakon ja ih pozivam da se pojave na svojim radnim mjestima sutra, kao i predstavnika diplomatske mreže koji su u svijetu da 1. mart je samo jedan od radnih dana u Bosni i Hercegovini i da ni na koji način ne treba to obilježavati.” (Zoran Tegeltija, 28.2.2022.)

Da je Tegeltijina tvrdnja da 1. mart nije državni praznik u Bosni i Hercegovini neistinita, svjedoči ne samo ustavnopravna stečevina Bosne i Hercegovine već i odluke relevantnih sudskih instanci, kao i stav visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini.

Prije svega, podsjetimo se da je, a što je potvrdio i Ustavni sud BiH, referendum o statusu BiH proveden 29.2. i 1.3.1992. godine na cijeloj teritoriji BiH, da su bili pozvani svi građani/ke BiH, bez bilo kakve razlike, koji imaju pravo glasa, te da je glasalo više od 64% građana/ki, od čega se 99,44% izjasnilo “za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive”. Također, prema mišljenju međunarodnih posmatrača, referendum je obavljen prema međunarodnim demokratskim standardima.

Zakone o proglašenju 1. marta Danom nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine i 25. novembra Danom državnosti Republike Bosne i Hercegovine Skupština Republike BiH donijela je na sjednici održanoj 28.2.1995. godine. Mjesec kasnije, u službenom listu Republike Bosne i Hercegovine od 30.3.1995. godine, objavljen je Ukaz o proglašenju Zakona o proglašenju 1. marta Danom nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine, kao i Ukaz o proglašenju Zakona o proglašenju 25. novembra Danom državnosti Republike Bosne i Hercegovine.

Nakon što je 12.10.2016. i 7.12.2016. godine trideset poslanika Narodne skupštine Republike Srpske podnijelo zahtjeve za ocjenu ustavnosti Zakona o proglašenju 1. marta Danom nezavisnosti RBiH i članova 1, 2. i 3. Zakona o proglašenju 25. novembra Danom državnosti RBiH, Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj 6.7.2017. godine, otklonio je sve dileme u tom smislu, odbivši oba zahtjeva kao neosnovana u predmetima U 18/16 i U 22/16.

“Odbija se kao neosnovan zahtjev 30 poslanika Narodne skupštine Republike Srpske za ocjenu ustavnosti Zakona o proglašenju 1. marta Danom nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine”, navedeno je tom prilikom u Odluci Ustavnog suda te utvrđeno “da je Zakon o proglašenju 1. marta Danom nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine u skladu sa dijelom Preambule Ustava Bosne i Hercegovine”, koji glasi:

“Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi (u zajednici s ostalima), i građani Bosne i Hercegovine ovim utvrđuju Ustav Bosne i Hercegovine”, čl. I/2. i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, članom 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i članom 1.1. i članom 2. stav 1. tač. a), b), c), d) i e) Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije”. (Ustavni sud BiH, 6.7.2017.)

U obrazloženju odluke, Ustavni sud BiH je, između ostalog, podsjetio da je Ustavnopravna komisija Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH u svom odgovoru navela da je na sjednici održanoj 17. novembra 2016. godine razmatrala zahtjev Ustavnog suda za izjašnjenje o navedenom zahtjevu za ocjenu ustavnosti.

“Tom prilikom je konstatirala da je Zakon donijela Skupština Republike Bosne i Hercegovine 28. februara 1995. godine, a da je ukaz o proglašenju Zakona potpisao predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović 6. marta 1995. godine, tačno tri godine nakon što je Republička izborna komisija Socijalističke republike Bosne i Hercegovine potvrdila rezultate referenduma o određivanju statusa Bosne i Hercegovine. Također je konstatirano da je Zakon objavljen u “Službenom listu RBiH” broj 9/95. Dalje je konstatirano da je odredbom Aneksa II/2. Ustava BiH propisano da svi zakoni, propisi i sudski poslovnici koji budu na snazi na teritoriji BiH kada Ustav stupi na snagu ostaju na snazi u onoj mjeri u kojoj se ne kose sa Ustavom sve dok nadležno vladino tijelo Bosne i Hercegovine ne odredi drugačije. Istaknuto je da je Ustavnopravna komisija Doma naroda nakon rasprave jednoglasno odlučila da sa navedenim činjenicama upozna Ustavni sud, koji će, u skladu sa svojim nadležnostima, odlučiti o usaglašenosti Zakona sa Ustavom BiH.” (Ustavni sud BiH, 6.7.2017.)