Kada je, davne 2008., na pitanje kolegice Arijane Saračević-Helać, odgovorio sa „je*e mi se“, mnogi od prisutnih su se smijali. Kada je, nešto kasnije, tokom nekih od neznanih pregovora o promjeni Ustava, istu kolegicu na hodniku mizoginistički vrijeđao, nekima je opet bilo smiješno. Kada je kolegama s FTV-a poručivao da se “je*u”, a novinaru Miši Vidoviću da želi da mu „srce otkaže“, nekima je i to bilo smiješno.

Kada je kolegici s BN-a poručivao „nisam ja muškarac za tebe“, opet su se mnogi smijali.

U svom tradicionalnom kočijaško-krkanskom maniru odnosa prema „nelojalnim“ medijima, Dodik je nastavio i jučer, kada je BN televiziji i „Dnevnom avazu“ javno pokazao srednji prst. Samo, ovaj put, mi smo ti koji će se smijati.

Naime, razlog posljednjeg Dodikovog ispada prostakluka i divljaštva su činjenice koje smo objavljivali vezano uz njegovo ispitivanje u svojstvu osumnjičenog u Tužilaštvu Bosne i Hercegovine, tj. istrage koja se vodi o kupovini njegove vile na Dedinju.

Tvrdi Dodik da se nadigla hajka protiv njega, da mu se udara na porodicu te da je britanski ambasador Metju Fild (Matthew Field) najavio i njegovo hapšenje. Da budemo još precizniji, razlog posljednjeg Dodikovog ispada prostakluka i divljaštva je strah. Obruč se steže.

Nakon godina verbalnog i svakog drugog iživljavanja nad neistomišljenicima i cjelokupnom javnošću, prijetnji, psovki, uvreda, veličanja ratnih zločinaca, širenja mržnje, dizanja tenzija, napada na ustavnopravni poredak BiH, blokada institucija, korupcije, razaranja države i podaništva zločinačkom režimu Vladimira Putina nesretna petnaestogodišnja saga Milorada Dodika u historiji BiH polako se privodi svome kraju.

I da, izuzetno smo zadovoljni zbog toga, iako u konačnici ostaje gorak okus zbog činjenice da će se zbog njegovih nedjela ova država morati još godinama oporavljati. No, kada se podvuče crta, zna se kome će historija na kraju pokazati srednji prst i ostaviti ga na svom smetljištu.