Ruski predsjednik Vladimir Putin priznao je proruske pobunjeničke teritorije Donjeck i Luhansk kao neovisne republike. Priznanje je prvo najavljeno u priopćenju Kremlja u kojem stoji da je Putin obavijestio lidere Francuske i Njemačke da namjerava potpisati odluku kojom će Donjeck i Luhansk priznati kao neovisne države, piše Oslobođenje.

“Vladimir Putin informirao je predsjednika Francuske i kancelara Njemačke o rezultatima sjednice Vijeća za sigurnost Ruske Federacije. Na sjednici se razmatrala trenutna situacija u Donbasu u kontekstu zahtjeva Dume za priznanjem Narodne Republike Donjeck i Narodne Republike Luhansk. Danas su vodstva DNR-a i LNR-a apelirala da ih se prizna kao suverene”, objavio je Kremlj.

Oko 19:45 sati po našem vremenu započela je Putinovo obraćanje. Na kraju tog obraćanja koje je trajalo gotovo sat vremena Putin je objavio priznanje, a potom je potpisao dokumente o priznaju.

Ovo prizanje dolazi nakon što su čelnici dvaju proruskih teritorija, Luganske i Donjecke Narodne Republike, u prethodnim danima proširili priču da Ukrajinci planiraju veliku vojnu ofenzivu na tom području. U petak su organizirali masovne evakuacije civila u Rusiju i prozvali opću mobilizaciju. No, ukrajinske vlasti su u više navrata porekle ove navode.

Tražili su da ih Putin prizna kao samostalne države, a to je zatraženo i kroz ruski parlament Dumu.

Proruske separatističke republike Donjeck i Luhansk, koje je Moskva danas priznala kao neovisne, a još od 2014. nisu pod kontrolom Kijeva, smještene su u Donjeckom ugljenom bazenu (skraćeno Donbasu) na istoku Ukrajine, gdje većina stanovnika govori ruski. Oblasti Donjeck i Luhansk su, dakle, dio veće regije Dombas. U ratu koji između separatista i vlasti u Kijevu od 2014. pozginulo je gotovo 15 tisuća ljudi. 

Rudarsko i metalurško područje 

Doneck (nekad se zvao Staljino), najveći je grad u Donbasu i jedan od glavnih metalurških središta Ukrajine. U njemu živi dva milijuna stanovnika.

Luhansk (bivši Vorošilovgrad), industrijski je grad s 1,5 milijuna stanovnika.

Bazen Donbasa, područja uz granicu s Rusijom na sjevernoj obali Crnog mora, krije goleme zalihe ugljena.

Prisutnost govornika ruskog jezika uglavnom je povezana s dolaskom velikog broja ruskih radnika nakon Drugog svjetskog rata. 

Moderna povijest Donbasa u kojem su Donjeck i Luhansk

Kada su 2014. pobunjenici koje podržava Rusija zauzeli vladine zgrade u gradovima diljem istočne Ukrajine, došlo je do izbijanja sukoba, nakon čega su dvije oblasti u regiji Donbas ostale u rukama separatista. Sukob je izbio neposredno nakon ruske aneksije polutoka Krima koji je izazvao međunarodnu osudu. 

Međunarodna zajednica nije priznala njihovu neovisnost koja je proglašena nakon održanog referenduma.

Područja u Donbasu pod kontrolom separatista postala su poznata kao Luganska Narodna Republika (LPR) i Donjecka Narodna Republika (DPR). Ukrajinska vlada tvrdi da su te dvije regije zapravo pod ruskom okupacijom. Samoproglašene republike ne priznaje nijedna vlada, uključujući Rusiju, a ukrajinske vlasti odbijaju izravno razgovarati s bilo kojom od njih.

Sporazum iz Minska iz 2015. rezultirao je klimavim dogovorom o prekidu vatre, a sukob je prerastao u statični rat duž linije koja razdvaja ukrajinsku vladu i područja pod kontrolom separatista. Sporazumi iz Minska zabranjuju naoružanje u blizini te linije. 

Primirje se uspostavljalo više puta, ali su ga uvijek prekidale zaraćene strane na terenu.Politički dio ugovora koji predviđa široku autonomiju za pobunjene regije i lokalne izbore u njima po ukrajinskom zakonu, i dalje je mrtvo slovo na papiru, a zaraćene strane prebacuju jedna na drugu odgovornost za taj neuspjeh.

Pozadina sukoba u regijama koje Putin priznaje kao samostalne države

Rat u Ukrajini traje skoro osam godina. U sukobima u regiji Donbas je u tome periodu poginulo više od 14.000 ljudi, a Ukrajina navodi da je 1.5 milijuna stanovnika bilo prisiljeno napustiti svoje domove, pri čemu je većina ostala u područjima Donbasa koja su i dalje pod kontrolom Ukrajine.

U ovom nominalno građanskom ratu ruski separatisti, koji su zauzeli dio pokrajine Donbas na istoku Ukrajine i proglasili paradržave Donjeck i Luhansk, ni u jednom trenutku nisu ostali bez modernog ruskog naoružanja. Unatoč ruskim poricanjima, brojni dokazi s terena ukazuju na to da ih ruska vojska aktivno podupire.

Ukrajinska vojska nije pokušala osloboditi taj teritorij u tih osam godina ili barem nakon sklapanja sporazuma u Minsku 2014. i 2015.

SAD i druge zapadne zemlje već su više puta u posljednjih mjesec dana upozorili da Rusija u području koje drže pobunjenici planira ili isprovocirati incident ili ga sama inscenirati kako bi opravdala napad.