Rečenica koja nam je obilježila zadnje dvije (pandemijske) godine je: „Naredne dvije sedmice su ključne!“ i tako ukrug svakih 15 dana. Donosile su se razne mjere, zaključavali ljudi u kuće, firme zatvarale, siromašni su postajali siromašniji, a bogati bogatiji, piše Interview.

U međuvremenu, se etno-mafija toliko osilila da više nije ni pokušala sakriti namještanje tendera. Sve se moglo javno raditi pod motom „vanredne su okolnosti, sve radimo za NAROD“.

Vlastelinima je bilo važno pokazati da nešto rade pa su nabavljali respiratore, pokretnu bolnicu, rukavice, maske, nije bitno po kojoj cijeni. I onako nisu trošili svoje pare. To što većina nabavljene opreme nikada nije puštena u promet niti je kome koristila, nije bitno. NAROD ne osuđuje kada ga kradu njegovi. A ne osuđuju ni sudovi, jer su njihovi.

NAROD ZNA ko ga krade, ali šuti, u nadi da će dobiti neki činovnički posao. Ali to su uzaludna nadanja, jer su već duge rođačke liste za svaku moguću poziciju koja se otvori u narednih pet do deset godina. Džaba vam se sada učlanjivati, nema pozicija za one bez pedigrea u narednih pet izbornih krugova. Do tada ćete već biti zreli za penziju.

NAROD ODLUČUJE da šuti i gleda na TV beskonačne pregovore po restoranima i hotelima, dok razmišlja kada je jeftina struja da upali bojler ili veš mašinu. Narod odlučuje i kad ga ništa ne pitaju. Vidjeli smo to na zadnjem zasjedanju HNS-a.

NAROD ODLUČUJE da glasa nogama i u punim autobusima odlazi iz ove prćije.

Narod gleda večernje vijesti i misli: Dobro je dok ne puca. Jer narednih 7 dana je ključno, kažu likovi sa TV ekrana.

Kome je ključno tih sedam dana, etno-mafiji ili narodu?! Narod je naučio da vuče k’o magare i šuti.

Narodu su bile bitne COVID potvrde sa QR kodom, da može raditi i putovati. Ali ih ne dobismo. „Nadležni“ se nisu mogli dogovoriti čija firma će uzeti budžetske pare, pa narod ostade kratkih rukava. Sada dok Evropa i svijet ukida te potvrde, mi ćemo ih dobiti. Izgleda da se ipak oko podjele para najlakše dogovore. Evo nam „ukinuše“ i obavezno nošenje maski. Smiješno! NAROD je odavno ukinuo to pravilo.

Odavno znam da NAROD ovde nije glup, samo svjesno odabere da nešto ne vidi, da se ne sekira.

E moj NARODE, de malo podigni glavu i glas, predugo šutiš. Prođe ti život čekajući da prođe sedam ključnih dana. A dobro znaš da su se oni već sve dogovorili i da im odgovovara da se ništa ne mijenja, jer su taman usavršili trošenje narodnih para.

NAROD ZNA da će njemu biti isto, šta god se oni dogovorili i da će njihovi glasovi biti pokradeni kao i na svim dosadašnji izobrima, jer će njihovi kadrovi „brojati“ glasove. Narodu nije ključno samo sedam dana, nego je svaki dan nova borba za opstanak.

Rata u našem sokaku može, a ne mora biti. I to ne ovisi ni o narodu ni o etno-mafiji. Ali kako živimo ovde svaki dan, to ovisi o svakome od nas. Kada NAROD postane svjestan svoje snage, pa ustane da brani svoje živote, kao što brani svoje rijeke, ništa ga neće moći zaustaviti. Zato narode, svaki sedam dana je ključno i ti odlučuješ hoćeš li se boriti za sebe ili za njih.