O najavama da bi najveći bh. proizvođač čelika-AM Zenica mogao zaustaviti proizvodnju, likvidaciji još jednog od posljednjih prijeratnih privrednih giganata Fabrici duhana Sarajevo, posljedicama kriminalne privatizacije preduzeća ali i bijednom statusu radnika u Federaciji te zašto uprkos teškim uslovima rada i niskim plaćama nema štrajkova ni radničkih protesta za Federalni radio govorio predsjednik Saveza samostalnih sindikata BIH Selvedin Šatorović.

Smatrate li da bi se EP BIH usudila ući u ovu rizičnu akciju obustave snabdijevanja električnom energijom AMZ imajući u vidu značaj jedinog bh. proizvođača čelika?

„Prekid snabdijevanja električnom energijom fabrike koja godišnje troši više od pola miliona megavata struje i ima pogone poput koksare, visoke peći i toplane koja osigurava grijanje u Zenici, znači doslovno njenu smrt. Tu bi bez posla ostalo ne samo 3200 radnika  koji rade u AM u Zenici nego i 800 radnika AM u Prijedoru uz nesagledive posljedice po poslovanje Željeznice Federacije i Republike Srpske kao i 600 firmi koje direktno surađuju su AMZ. To je ukupno 12 hiljada radnika iz tih razloga se SSSBIH oglasio i mi se nadamo da će razum preovladati te da FBIH i  firme u Federaciji neće postati taoci EPBIH i njenog ekstra profita.“

Nakon 142 godine postojanja, najavljeno je, odlazi i nekadašnji gigant duhanske industrije u BIH -FDS čije je poslovanje proteklih deceniju i duže praćeno brojnim kontroverzama kako u vezi sa prodajom dionica tako i kapitala. Bilo je ovo i predmet rada inspektora ali bez sudskog epiloga. Bez posla ostaje 150 radnika. Osvrt sindikata na cijelu ovu priču.

„Samo u BIH mogu propasti firme koje svuda u svijetu uspješno rade i posluju i samo se kod nas u privatizaciji koju svaki građanin smatra sumnjivom, desi podizanje jedne krivične prijave iako je Agencija koja nije uspjela završiti kompletan posao tu pronašla 80 nepravilnosti u 80 slučajeva privatizacije. Sudskih epiloga nema i možemo kazati da oni koji imaju novac i moć svojim kapitalom sprječavaju postupke.  Svjedoci smo da su sve privatizirane fabrike pa i FDS kupljeni ne da bi se nastavila proizvodnja  i sačuvala radna mjesta nego da bi se imovina u vlasništvu tih preduzeća stavila pod svoje šape. Ponestaje želje i nade da će se ikada doći do određenih rješenja. Možemo pokušati još samo spriječiti privatizaciju onog što je ostalo, a pitanje je  vremena kada će na udar doći BH telecom i EPBIH koja tvrdi da ukoliko ne dođe do poskupljenja  struje višeg od 20 posto, da će poslovati negativno. To je apsurd i još jednom pokazuje da vladajuće strukture postavljaju nesposobne menadžmente sa ciljem uništavanja kapitala tih firmi i lakše privatizacije.“

Koliko radnika još čeka na svoja potraživanja nakon propasti prijeratnih preduzeća?

„Preko 80 hiljada radnika traži uvezivanje radnog staža i zato je SSSBIH tražio Zakon o uvezivanju radnog staža koji bi omogućio tim radnicima, odlazak u zasluženu penziju. Generalno, tih 10 miliona koje je Vlada Federacije planirala u budžetu prošle godine i sada 4,5 miliona ne može pokriti ni polovinu zahtjeva i očekujemo da će se kroz budžet ta stavka popraviti.“ 

Nažalost i pozicija onih koji rade nije zavidna, naprotiv. Vlada Federacije je zvanično utvrdila da je najniža plaća u Federaciji 543 KM ignorišući zahtjev sindikata da se najniža plaća utvrdi u visini od hiljadu KM-i tako donekle ispravi katastrofalno nisko vrednovanje rada, ali i činjenica da BIH ostaje bez radne snage. Kako komentirate brzinu kojom je došlo do utvrđivanja ovog iznosa najniže plaće i šta su vaši naredni potezi?

Iznos od 543 KM je sramotan iznos kojim je razočarano svo građanstvo. Vlada Federacije više nije mogla izdržati pritisak koji je došao sa svih strana za povećanje  minimalne plaće koja se nije povećavala punih 6 godina. Svi predsjednici Klubova u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije su potpisali  inicijativu za stavljanje u parlamentarnu proceduru donošenje Zakona o minimalnoj  plaći i oni će biti na dnevnom redu u martu mjesecu i tada će zakonsko rješenje dobiti određene okvire. Imajući u vidu da je preko 170 hiljada građana  napustilo BIH samo u protekloj godini ovo tzv. povećanje plaće od 543 KM nam daje za pravo da očekujemo da se ta brojka udvostruči i da ovakvi potezi izvršne vlasti tjeraju građane BIH.“

Vaš prijedlog o 1.000 KM minimalne plaće, od momenta kada je predočen u javnosti (novembar 2019.), izaziva oštre, čini se sinhronizirane, reakcije Udruženje poslodavaca, premijera Vlade FBiH, njegovih savjetnika, te pojedinih ekonomista. Oni ovaj zahtjev često kvalificiraju kao ekonomski neutemeljen, nazivajući ga populističkim potezom. Koji su vaši argumenti za predloženi iznos minimalne plaće od 1.000 KM?

„Podsjetiću da smo izašli s ovim zahtjevom imajući u vidu sve ekonomske pokazatelje. Samo u BIH imate apsurd da je porez na dohodak jednak porezu na dobit, 10 posto. To su stvari koje smetaj  i Vladi i poslodavcima kojima je u interesu da imaju što jeftiniju radnu snagu. Najbolji argument je sljedeći- U 2020. godini su samo u Zeničko-dobojskom kantonu poslodavci imali dobit veći za 170 miliona od ostvarenog u 2019. godini. 2020. godina je bila  krizna, a ipak poslodavci nisu bili uskraćeni za ekstremnu dobit. Kada bi se napravila pravednija raspodjela profita sasvim realno je moguće da sva preduzeća imaju minimalnu plaću od hiljadu KM, a da jedino obrtima, malim porodičnim firmama, država subvencionira minimalnu plaću u tom iznosu jer, minimalna plaća nije zarada, to je socijalna kategorija koja omogućava kakav takav život dostojan čovjeka. Ako uzmete da potrošačka korpa iznosi  2.300 KM pitanje je da li i tih hiljadu KM omogućuje preživljavanje četveročlanoj porodici. Imamo podršku jednog dijela poslodavaca kakva je npr. preduzeće „Violeta“ u kojoj nema plaće niže od hiljadu KM. I u susjednoj Crnoj Gori povećana je najniža plaća za skoro 100 posto. Iako su poslodavci najavljivali otpuštanje radnika to se nije desilo. Kod nas se stvara strah kako bi se očuvale postojeće pozicije u kojim bi naši poslodavci nastavili uvoziti automobile od pola miliona maraka, kupovati jahte, avione nauštrb radničkog znoja. 

Zašto uprkos teškim uslovima rada i niskim plaćama nema štrajka, nema radničkih protesta i da li se mogu očekivati masovniji radnički protesti narednih mjeseci?

„Radnici u BiH umjesto štrajkova radije biraju odlazak van granica. Generalno, nema više te snage koja uživa potpuno povjerenje građana jer smo sve stvari uspjeli devalvirati i građane dovesti u stanje potpune letargije. Mislim da ipak, kroz priču s parlamentarcima,  imamo malu dozu optimizma jer su oni direktno birani od građana a u oktobru se moraju vratiti građanima i objasniti šta su to za njih uradili. Zato se i nadam da će biti donesen zakon o minimalnoj  plaći u iznosu od hiljadu  maraka i da će to biti način na koji će se pokrenuti sve druge stvari po pitanju poboljšanja prava radnika u Federaciji.“