Desničarski ekstremizam značajno je evoluirao od 1990-ih. Danas je desničarski ekstremizam postao raznovrsnija, difuznija i istinski globalizirana prijetnja.

Ovo je poruka iz posljednjeg izvještaja Evropske komisije objavljenog o desničarskom ekstremizmu i njegovom narativu. Preporukama iz ovog izvještaja koji se odnose na preveniranje odnosno efikasnije uočavanje ovih pojava posvetit ćemo se u drugom dijelu ovog teksta. Najprije da razlučimo aktuelnu situaciju u našoj državi.

Piše: Amil DUČIĆ

Ispoljavanje ekstremističkih stajališta u Bosni i Hercegovini, pokazuje praksa, kreće se u rasponu od spremnosti učesnika u ovom procesu da podrže svoje “ideale” samo na retoričkom nivou do spremnosti da se opravdavaju i direktno podržavaju ili počine nasilni akti.

Ekstremni etnonacionalistički narativi u Bosni i Hercegovini, pokazuje praksa, snažno su povezani s religijom. U našoj državi ovaj krajnje desni narativ uključuje i odražava etnonacionalizam koji dolazi i od političkih stranaka. S obzirom na podjele koje su nametnule političke elite, tom narativu se teško oduprijeti, posebno kada se istražuje ekstremizam.

Dalio Sijah, glavni urednik organizacije Istinomjer FOTO: Istinomjer.ba

Dalio Sijah, glavni urednik organizacije Istinomjer, kaže za Fokus.ba kako je u BiH permanentno prisutan neki vid ekstremizma koji se povećava kako se povećavaju i političke tenzije u zemlji kao i mogućnosti od nekih sigurnosnih prijetnji.

– U aktuelnoj situaciji u vezi s ratom u Ukrajini imali smo širenje opasnih narativa, pa tako i tweet Dušanke Majkić (funkcionerke SNSD-a) koja je rekla: „Evo, vidite šta se desi kada jedna zemlja želi da uđe u NATO.“

Ili naprimjer Denisa Šulića (funkcioner SNSD-a) koji dijeli na društvenim mrežama ruski narativ s tvrdnjom da je Ukrajina nacistička zemlja. Koji su razlozi zbog kojih se ovo dešava? O tome možemo pričati danima, od samog obrazovnog sistema u državi pa nadalje. Vi znate da u BiH postoji gotovo deset udruženja četničkog pokreta, da je gotovo svaka fudbalska utakmica poligon za izražavanje nekog vida ekstremizma pa tako imamo razne nacionalističke poruke s jedne ili druge strane – kazao je Sijah.

Što se tiče glasanja protiv Nacizma u UN-u

Takođe, ove zemlje koje šalju dobrovoljce u Ukrajinu da ratuju su slali i 1941. dobrovoljce da se bore na strani Nacista protiv slavne Crvene armije. pic.twitter.com/B8Xe7AOBhq

— Denis Šulić (@DenisSulic) March 6, 2022

Ekstremne etnonacionalističke organizacije su veoma učinkovite u proizvodnji neprijatelja, te kreiranju narativa o “drugima”. No, oni prelaze ideološke granice i ujedinjuju se, mahom online, u mobilizaciji svakakvih narativa, homofobnih, islamofobnih, antifeminističkih…

– Nešto što je blizu ekstremističkim narativima je zasigurno homofobija. Imali smo dosta tih dezinformacija koje su, naprimjer, u vezi s Povorkom ponosa, budu potaknute po društvenim mrežama i portalima. I tako se homoseksualnost onda izjednačava s pedofilijom, pripisuju se razne patologije ljudima koji su gay, poput alkoholizma. I to se onda obično preuzima s nekih desničarskih stranica. U ovom slučaju takve stranice su najčešće iz Hrvatske, vezane s nekim religijski orijentiranim pokretima kojima je cilj da se zabrani abortus, da se ukinu prava LGBT osoba tamo gdje postoje i da se spriječi ostvarivanje tih prava – kaže za naš portal Tijana Cvjetićanin, članica Uredničkog kolegija portala Raskrinkavanje.ba koji se bavi fact-checkingom.

Tijana Cvjetićanin, članica Uredničkog kolegija portala Raskrinkavanje.ba FOTO: D. B.

Inače, od 2020. godine Raskrinkavanje učestvuje i u Facebookovom nezavisnom programu provjere činjenica. Našu sagovornicu smo upitali u kojoj mjeri su mediji nasjeli na ovakvu vrstu narativa.

– Bilo je medija poput „Stava“ koji su bili u vrlo otvorenoj kampanji, koji su imali opetovano takve članke pune dezinformacija, vrlo agresivne homofobne i netrpeljive, na granici govora mržnje koji se može procesuirati. RTRS kao javni servis je za tu priču prikačio jednu drugu vrstu dezinformacija usmjerenih ka podizanju etničke netrpeljivosti. Tako su uzimali kadrove od jednog od neuspješnih pokušaja da se održi Povorka ponosa u Beogradu koji su rezultirali nasiljem, djelovanjem policije i haosom i ilustrirali su tim snimkama svoje tvrdnje kako Sarajevo nije siguran grad za Povorku ponosa zbog islamskog ekstremizma. To nisu radili samo oni, već nekoliko medija u regiji pa smo tako imali naslove koji su implicirali da je Sarajevo zbog toga što ima muslimansko stanovništvo manje sigurno za takav vid manifestacija od drugih gradova u regiji. Većina se tih stvari u BiH nekako prelama kroz tu etničku prizmu, stvaranjem etničke netrpeljivosti. U medijima koji su povezani s vladajućom partijom u RS-u viđamo stalno tu vrstu tvrdnji – ističe Cvjetićanin.

Kako navodi, u aktuelnoj situaciji u kojoj je globalna tema broj jedan rat u Ukrajini nailazili su na poplavu dezinformacija koje se šire iz izvora poput „Generali ruske vojske“.

– Te se dezinformacije bez ikakve provjere tretiraju kao činjenice. To ne rade samo mediji u BiH, već i iz čitavog regiona. RTRS će invaziju na Ukrajinu opisati kao specijalnu operaciju u Donbasu, zatim vidimo informacije poput „Ukrajina gradi nuklearnu bombu“, „Ukrajina je nacistička država koja je počinila genocid nad stanovništvom ruskog jezičkog izričaja“. Epicentar tog narativa je u Srbiji i on se prelijeva u BiH uglavnom preko medija u RS-u ili preko Facebook stranica koje podržavaju taj narativ – naglašava Cvjetićanin.

Takvi izvori, dodaje ona, mnogo koriste društvene mreže, ali isto tako koriste i obični ljudi koji nisu u nekoj kampanji niti su botovi ili trolovi. Pojasnila nam je metodologiju, odnosno alate kojima se služi Raskrinkavanje kako bi se raskrinkalo širenje ne samo ekstremističkih narativa nego i dezinformacija, propagande i plasiranja lažnih vijesti u cjelini.

– Mi se držimo naše metodologije od početka koju smo neznatno prilagođavali. Kada do nas dođe određena tvrdnja za koju se sumnja da nije tačna, a koju dobivamo putem naših kanala za komunikaciju, pogotovo nakon što smo ušli u partnerstvo s Facebookom, onda krenemo sa istraživanjem o tačnosti te tvrdnje koje podrazumijeva, u zavisnosti od toga o čemu se radi, različite metode. Ali sve su manje-više u skladu s tipičnim novinarskim metodama istraživanja: izvori, dokumenti, izjave iz institucija, statistike… Pratimo i šta su viralne stvari, lažne nagradne igre i sl. Naš rad prema standardima ICN-a nalikuje postulatima naučnog metoda, a to je da mora biti jasan, precizan, provjerljiv i ponovljiv. To je važno zbog našeg kredibiliteta, zbog onoga što radimo i zato što imamo verifikaciju od ICN-a koja se svake godine iznova provjerava – kazala je Cvjetićanin.

U izvještaju o pojavama desničarskih grupa i ekstremističkog narativa koji je prošle godine objavila Evropska komisija date su i neke bitne preporuke kako se suočiti s ovom vrstom narativa, posebno na internetu.

Od navedenih preporuka (mahom za istraživače) izdvajamo sljedeće:

– Proširiti ciljnu publiku. Desničarski ekstremizam nije pretežno fenomen među mladima. Stoga, pristupi moraju biti prilagođeni kako bi se bolje doprlo i do starijih.

– Dosegnite do online publike. Online preventivne mjere su neophodne kako bi se djelovalo protiv toksičnih, ali i legalnih ektremističkih narativa koji ne podliježu zakonima ili politikama moderiranja kompanija.

– Stvorite sigurne online prostore i van mreže u kojima pritužbe i frustracije (npr. kada su u pitanju migracije, raznolikost) mogu jasno biti izolirane. Ovim zabrinutostima često manipulira ekstremistička retorika. Prisustvo prostora za debatu i dijalog može pomoći da se razbiju efekti „eho komore“ zatvorenih fizičkih i društvenih mreža.

– Uključite se u dekodiranje ideološkog značenja i strateške dimenzije ekstremističkog online sadržaja i taktike. Desničarski narativi često izgledaju „nevini“ jer su skriveni u mainstream narativa. Desničarski ekstremistički narativi nisu marginalni fenomen koji se dešava samo na marginalnim platformama, već se pojavljuju i u određenim mainstream medijima.

– Inicijativa za medijsku pismenost može pomoći novinarima da formiraju i izraze digitalno mišljenje uz poštivanje granica demokratskih debata i diskusija. Medijsko obrazovanje je potrebno kako bi se stekle vještine kritičkog razmišljanje i omogućilo da se otkriju lažne vijesti.

– Pojačati implementaciju propisa protiv govora mržnje i uznemiravanja na internetu. Podjednako je važno povećati svijest o ovim propisima među žrtvama i širom javnošću.