Potpuna vlast koju Vučić ima nije mogla prezentovati ništa manje glorificiranja vlasti od onoga što je viđeno u kampanji. Kada bi u nekoliko riječi morali opisati kako to izgleda u Srbiji vjerovatno bi najidealniji ekvivalent bio da je politička scena jednaka reality programima poput Zadruge ili Parova.

Ni u jednoj državi regiona, BiH Hrvatskoj, Crnoj Gori, Kosovu ili Sjevernoj Makedoniji vjerovatno još dugo neće biti prisutan takav politički rukopis kakav ima vladajući SNS u Srbiji. Politika je u toj zemlji odavno izašla iz standarnih šablona i vodi se na principu niskih strasti. Glavni junak svake priče je predsjednik države. On najavljuje krize, dramatično ih obrazlaže, pokazuje brigu naciji, ali i regionu, a onda se pojavljuje kao superjunak koji sve spašava.

Sve uvrede koje je godinama dobijao u javnosti, Aleksandar Vučić je u maniru vještog influensera iskoristio i nadogradio u kampanji. Kada su mu dobacivali da je ped”, on je napravio spot o tome. Kada su mu dobacivali da ima veliku glavu, on je napravio spot da je važan rezultat na semaforu, a ne da li je “selektor” glavat, aludirajući na svoje rezultate o otvaranju puteva i fabrika kojima se hvali.

Kada su ga prozvali u konačnici da iskače iz “frižidera”, on je doslovno izašao iz frižidera i napravio spot kako brine o svakom detalju, od beba i trudnica do penzionera. Vješto vodi računa da naglasi kako ima podršku, u narodu popularnih pjevača, sportista pa tako mu pljeska Haris Džinović, a vladini mediji naglašavaju kako ga podržava i najbolji košarkaš Nikola Jokić ili Novak Đoković. Još samo Sveti Sava nije na neki način iz groba poručio da je za SNS i Vučića.

Njemu nije mrsko i tu najviše uživa gostovati na svim televizijama, crtati na tabli i objašnjavati državnu matematiku te dobijati zicer-pitanja. Ali zato vješto izbhegava ulaziti u tv duele sa protukandidatima. Na naslovnicama srbijanskih tabloida predstavljen je kao superjunak, čovjek mašina. Gradi imidž svestranog muškarca koji voli sport, radoholičar je i ne voli ići na godišnji odmor. Ponaša se i predstavlja kao starac od 100 godina koji ne poznaje tehnologiju i često poistovjećuje sa penzionerima, najvjernijim biračima, a istovremeno ima profile na svim društvenim mrežama i aktivan je kao tinejdžer.

U finišu kampanje gostuje u kolaž emisijama i predstavlja sebe u nekom drugom svjetlu, prepričava anegdote, igra košarke i tako dalje.

Stranačke kolege ga se plaše i u svim javnim nastupima klimaju glavom, a vrhunac je bio na TV Pink kada je u cilju poentiranja kampanje ponovo izašao iz frižidera dok je uzbuđena masa poslušnika iz medija i politike klicala na nivou kao da se radi najmanje, o rimskom caru.

Sve ovo što Vučić radi u regiji do sada nije viđeno i prepisano je moguće jedino od Izraelaca i pristupa političkoj kampanji kakvu je vodio naprimjer Benjamin Natenyahu.

Stoga, kada na jesen budete gledali kampanju u BiH i komentirali monotone bilboarde i staromodne spotove, sjetite se političkog ludila u Srbiji, gdje je politika odavno reality. Vučić je za cijeli Balkan u najbanalnijem smislu odavno prekucao igricu.