Njemački list Süddeutsche Zeitung počinje svoj članak „dobro promišljenom” opaskom ruskog šefa diplomatije Sergeja Lavrova pred početak invazije na Ukrajinu.

„Postoje tvrdnje, rekao je Lavrov, dakako ne distancirajući se od njih i ne navodeći njihovo porijeklo, da se na Kosovu, u Albaniji i Bosni i Hercegovini regrutuju plaćenici i prebacuju u Donbas kako bi destabilizarali Rusiju. Vlade triju spomenutih zemalja odmah su se osjetile prisiljenim odbaciti ove nebulozne optužbe. Ali i to je već bio dovoljan pokazatelj da su Lavrovljeve riječi imale željeni učinak: podići nemire i napetosti na Balkanu”, piše njemački list, a prenosi Deutsche Welle.

Naravno, kaže se dalje u članku, „nije bilo slučajno ni to što su sve spomenute zemlje pretežno muslimanske”.

I naglašava da je “očito da je provokacija ruskog šefa diplomatije bila usmjerena i na raspirivanje emocija u Republici Srpskoj”.

„Tamošnji vodeći političari se dugo igraju vatrom, tačnije scenarijem secesije srpskog dijela zemlje – čime se ponovno otvaraju još nezarasle rane rata 90-tih, što bi, kako se pribojavaju u Briselu i Vašingtonu, u najgorem slučaju, moglo izazvati novi rat na Balkanu”.

Glavni akter tamo je, kako piše SZ, Milorad Dodik, na čiji poticaj je Parlament u Banjaluci nedavno odlučio da Republika Srpska treba formirati svoju vojsku, policiju, finansijsku upravu i pravosuđe, piše u tekstu.

“Za to bi se morao promijeniti Ustav države u cjelini, što se smatra malo vjerovatnim. (…) Ali ako bi se Republika Srpska zaista otcijepila, to bi dovršilo ratne ciljeve srpskih nacionalista, koji su etničkim čišćenjem u ratu 1992.-1995. ubili ili protjerali na desetine hiljada nesrpskih stanovnika s tog područja.”

Glavni Dodikov zagovornik je Putin

SZ ukazuje i kako je Dodikovo potpaljivanje situacije ozbiljno; “Washington mu je početkom godine uveo sankcije uz obrazloženje da je stvaranjem paralelnih struktura u Republici Srpskoj potkopao institucije države BiH – a povrh toga se privatno obogatio – korupcijom. EU se, s druge strane, još nije uspjela dogovoriti oko sankcija Dodiku – uglavnom zbog otpora dva najvažnija saveznika nacionalistički orjentisanih bosanskih Srba: Mađarske i, što istorijski na prvi pogled izgleda bizarno, Hrvatske.

„HDZ BiH, kao sestrinska stranka zagrebačkog HDZ-a, ušla je s Dodikom u savez iz računa jer i ona ima interes oslabiti državne institucije. Najvažniji Dodikov zagovornik na međunarodnoj razini nesumnjivo je Vladimir Putin. Moskva odavno zagovara ukidanje misije Althea u okviru evropskih zaštitnih snaga EUFOR-a u BiH, kao i zatvaranje Ureda visokog predstavnika u Sarajevu (OHR), koji po nalogu međunarodne zajednice nadgleda provedbu Daytonskog sporazuma i koji se stalno suprotstavlja Dodikovim pokušajima podjele.

U tekstu se napominje da je komanda Eufora najavila da će pojačati trupe EUFOR-a, stacionirane u Bosni i Hercegovini. Sa stajališta politologa Alexandera Rhoterta, koji je radio u Uredu visokog predstavnika, povećanje trupa je znak da je “EU konačno shvatila šta je sve na kocki u BiH”.

Vučićeva bliskost s Rusijom (i Kinom)

Minhenski dnevnik piše da dodatno izaziva zabrinutost ponašanje susjedne Srbije. “Tamošnji predsjednik Aleksandar Vučić redovno naglašava kako je dugoročni cilj ulazak njegove zemlje u EU, a pritom stalno pokazuje svoju bliskost s Kinom i Rusijom. Većina vlada u jugoistočnoj Europi osudila je ruski napad na Ukrajinu, uključujući i one koje su donedavno održavale bliske kontakte s Putinom, kao što su članice EU Slovenija i Mađarska. Mađarski premijer Viktor Orbán izjavio je u subotu da će njegova vlada podržati sve sankcije EU protiv Rusije: “Ovo je vrijeme da budemo ujedinjeni, to je rat.”

U tekstu se dodaje da je Vučić ipak uspio izjaviti da “Srbija smatra pogrešnim narušavanje teritorijalnog integriteta bilo koje zemlje, pa tako i Ukrajine”. “Istovremeno odbacuje sankcije Rusiji, osvrćući se na ulogu Moskve tokom zračnih napada NATO-a na Srbiju. Vučić je rekao kako je u to vrijeme Rusija bila „jedina država koja nije uvela sankcije njegovoj zemlji i koja je branila njen teritorijalni integritet u UN-u. A to ne smijemo zaboraviti”, navodi se u članku koji je objavio Süddeutsche Zeitung iz Minhena.