Ruska agresija na Ukrajinu izazvala je snažnu reakciju Sjedinjenih Američkih Država i njihovih saveznika u Evropi u vidu ekonomskih i drugih sankcija za predsjednika Vladimira Putina, ali i Rusiju općenito.

Kako u analizi za Forbes piše jedan od vodećih svjetskih ekonomskih stručnjak Milton Ezrati, mnogi s obje strane Atlantika i Pacifika opisali su taj odgovor kao neadekvatan. Međutim, kaže on, do sada uvedene sankcije imat će snažan učinak na Rusiju i na rusko vodstvo, koje će postajati sve intenzivnije što duže budu trajale. U ovom slučaju vrijeme nije na strani Rusije.

Današnji set mjera temelji se na slabijem setu sankcija koje su uvedene kada je Rusija zauzela Krim 2014. Noviji set je prvenstveno finansijski, ali uključuje i direktne ekonomske mjere.

Zamrzavanje imovine i rezervi ruske centralne banke

Najistaknutije je zamrzavanje imovine najvećih ruskih komercijalnih banaka, kao i rezervi ruske centralne banke. Na dotične komercijalne banke otpada oko 80 posto ruskih bankarskih sredstava. Akcija protiv centralne banke lišit će Rusiju nekih 630 milijardi dolara vrijednih rezervi centralne banke koje se drže u dolarima, jenima i inače izvan rublje.

Ova ogromna rezerva više nije na raspolaganju Putinu. Iako Rusija drži oko 15 posto svojih rezervi centralne banke u Kini i osim toga ima rezerve zlata od oko 2.300 tona u vrijednosti od oko 142 milijarde dolara, opće zamrzavanje čak i ovu imovinu čini neupotrebljivom za Kremlj.

Sankcije će također zaplijeniti ili zamrznuti imovinu glavnih članova ruske elite, uključujući Putina i njegove rođake, barem onu ​​imovinu izvan Rusije. Kako se i nadalo, nekoliko od ovih takozvanih oligarha, prema glasinama, već se oslanjalo na Putina da zaustavi rat. Evropljani i Amerikanci su se također složili da selektivnim ruskim klijentima uskrate pristup SWIFT-u.

Kina nudi alternativu SWIFT-u sa svojim Cips sistemom, ali je takoreći minijaturan u poređenju. Budući da je SWIFT neophodan za namirenje gotovo svake finansijske transakcije, ovaj potez, pored zabrane bilo kakvog finansiranja ruske vlade na svjetskim tržištima, učinit će gotovo nemogućim Kremlju ili ruskim kompanijama da prikupe novac izvan relativno malenog ruskog tržišta.

Zabrana prodaje tehnologije Rusiji

Saveznici su nametnuli nekoliko direktnih ekonomskih mjera, među kojima je glavna zabrana prodaje tehnologije Rusiji, uključujući poluvodiče. Vremenom, a ne tako dugo, ovaj prekid će ograničiti ruske napore da unaprijedi svoju industriju i, kritički, svoju vojsku. Čak i prije toga, to će otežati napore samo da se održi ono što već postoji.

Da bi se zabrana proširila izvan saveznika koji su na nju pristali, Sjedinjene Države su jasno stavile do znanja da ništa s komponentom američke proizvodnje ne može ići u Rusiju, gdje god da se na kraju sastavi. Malo je toga u svijetu tehnologije, posebno poluvodiča, koje nema američku komponentu.

Nekoliko zemalja, uključujući Sjedinjene Američke Države, zabranile su bilo kakvom komercijalnom ruskom avionu da prođe kroz njihov vazdušni prostor. Nedavno su Visa i Mastercard obustavili poslovanje u Rusiji. Prethodno je veliki norveški državni fond počeo sa prodajom ruskih holdinga, dok je glavni norveški proizvođač energije, Equinor, odustao od svojih zajedničkih projekata u Rusiji. Američke kompanije, Federal Express i UPS, obustavile su sve isporuke u i iz Rusije, a British Petroleum (BP) se odustaje od svojih 20 posto udjela u ruskom naftnom gigantu Rosneftu.

Zaustavljanje protoka ruske nafte na svjetska tržišta

Značajni su i direktni napori da se zaustavi protok ruske nafte na svjetska tržišta. Blokiranje ove prodaje sigurno bi naštetilo ruskoj ekonomiji. Nafta i gas čine više od polovine izvoza zemlje. Ovdje je cilj manje poštedjeti Rusiju, koliko poštedjeti ljude na Zapadu, koji već trpe inflaciju, posebno cijene goriva. Iznenadno zaustavljanje ruskih zaliha bi pogoršalo taj problem. Uostalom, Rusija proizvodi oko 10 posto svjetske zalihe fosilnih goriva. Evropa dobija oko 70 posto svog uvoza energije iz Rusije.

Trgovci su zabrinuti da će Zapad uskoro uvesti zabranu ruske nafte i gasa ili da će Kremlj, u ekstremnim slučajevima, pokušati da kazni Evropu blokiranjem prodaje, što je ekonomski samoubilački čin, svakako, ali ipak uvjerljiva, iako očajnička mogućnost ako se ruska ekonomija već približava propasti.

Uzevši sve ovo u obzir, jasno je da će Rusija veoma brzo osjetiti kumulativni efekat već uvedenih mjera. Međunarodni monetarni fond (MMF) procijenio je da su sankcije uvedene Rusiji nakon zauzimanja Krima 2014. koštale realni bruto domaći proizvod (BDP) Rusije 1-1,5 posto.

Jače sankcije Iranu izbrisale su jednu trećinu vanjskotrgovinske razmene te zemlje. Na osnovu toga, preliminarne procjene govore da bi još jače sankcije Rusiji mogle s vremenom koštati njenu privredu i do 9 posto. Taj gubitak bi bio duplo veći nego što je Amerika pretrpela tokom svoje velike recesije 2008-09. Ostaje otvoreno pitanje da li je ovo dovoljno da zaustavi ruske vojne ambicije, ali nema sumnje da će Putinova avantura nametnuti troškove u ekonomiji koju sebi teško može priuštiti.