Ne treba čovjek biti neke posebno velike pameti da shvati kako će besraman napad Rusije na Ukrajinu i teroriziranje njenih građana imati globalne posljedice. Ono što je Putin sada napravio legalizacija je bezrazložnog nasilja prema međunarodno priznatoj državi, potpomognuta lažima i cinizmom, odnosno posve jasna suspenzija međunarodnog prava, piše Dragan Markovina za Telegram.hr. Njegov tekst prenosimo u cjelosti.

Ovo, istina, nije prvi takav slučaj, ali je najradikalniji i definitivno najopasniji po ideju međunarodnog poretka kao takvog. Pojednostavljeno govoreći, ako je ovo moguće, onda je sve moguće. Posebno u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori.

Možemo sada govoriti o cinizmu zapada i posebno Europske unije koja je, nakon ulaska Hrvatske, definitivno zatvorila vrata daljnjem širenju, iako nije imala hrabrosti da to izgovori, ali to nije poanta. Da su sve zemlje nastale raspadom SFRJ primljene u EU, mi sada ne bismo s realnim strahom gledali na posljedice koje će agresija na Ukrajinu imati po čitavu regiju, ali to je sada besmisleno.

Ništa manji simpatizer od Dodika

Situacija koju imamo je sljedeća: Vladimir Putin u regiji ima lojalnog saveznika u Miloradu Dodiku i Republici Srpskoj, iste takve saveznike u srpskoj nacionalističkoj opoziciji u Crnoj Gori, također i Aleksandra Vučića i Srbiju, koji se ovih dana slomio objašnjavajući to da se zapravo ne želi zamjeriti Rusiji, bez obzira na deklarativnu podršku cjelovitosti Ukrajine. No, Vladimir Putin ima još jednog saveznika, a to je Dragan Čović, čelni čovjek bosanskohercegovačkog HDZ-a i koordinacije nacionalističkih stranaka pompozno nazvane Hrvatski narodni sabor.

Svakome tko je pratio Čovićevo djelovanje, odlaske u Moskvu i tamošnje izjave o tome kako Rusija ima premalo utjecaja u Bosni i Hercegovini, a na koncu i konstantno miniranje bilo kakvog dogovora sa Sarajevom, jasno je da on nije u ništa manjoj mjeri simpatizer i partner ruske vanjske politike, od kolege mu Dodika.

Dodikov najbliži saveznik

Samo u posljednjih par mjeseci, uostalom, kad god se nazirao nekakav dogovor u Federaciji, Čović ga je ničim izazvan minirao potezima za koje je znao da će iznervirati Bošnjake. Od podrške otporu Inzkovom zakonu o zabrani negiranja genocida, preko famoznog govora u skupštini Republike Srpske gdje je izrazio divljenje tom entitetu, do najave teritorijalne reorganizacije Bosne i Hercegovine, ako se izborni zakon ne promijeni.

Imamo li u vidu činjenicu da je jedino o čemu Čović želi razgovarati pitanje da Hrvati biraju člana predsjedništva, dok druge probleme ignorira, jasno je kako na sceni kao neupitnog nacionalnog lidera imamo čovjeka koji je Dodikov najbliži saveznik i koji radi sve da onemogući normalno funkcioniranje zemlje. Drugim riječima, Dragan Čović i bosanskohercegovački HDZ su, uz punu podršku svih razina vlasti u Hrvatskoj, vezali svoju sudbinu uz onu Milorada Dodika i Republike Srpske i tako dodatno otežali, odnosno onemogućili rješavanje pitanja simboličke ravnopravnosti Hrvata. Koja doista jest dovedena u pitanje opetovanim Komšićevim izborom.

Činjenica pak da hrvatska politika u BiH istovremeno ne želi čuti da postoji i značajan broj glasača koji u njihovoj izbornoj reformi ne bi imali za koga glasati po političkom opredijeljenju, a ne po nacionalnoj pripadnosti, također nije nebitna, ali je vezana uz drugu temu.

Je li konačno došlo vrijeme?

Kad se pak vratimo na Dodika, vrijedi još jednom upozoriti na odluku Narodne Skupštine Republike Srpske koja je donijela odluku o napuštanju državnih institucija kroz par mjeseci, za što je teško povjerovati da nisu dobili tihu podršku Rusije, suočit ćemo se s pitanjem, je li konačno došlo vrijeme da Andrej Plenković objasni Draganu Čoviću da ne može računati na podršku Hrvatske dok vodi takvu politiku? Ili je odlučio čekati da i Bosna i Hercegovina dođe na rub rata?

Neodrživo je s jedne strane neupitno stajati uz Ukrajinu, a s druge ignorirati stvarni sadržaj politike čovjeka kojeg neupitno podržavaš, u zemlji koja bi lako mogla biti sljedeća na udaru i koja je ključni susjed Hrvatske. Kao što je neozbiljno zaobići činjenicu da je usred agresije na Ukrajinu, ruski ministar vanjskih poslova, Sergej Lavrov, razgovarao s Dodikom, a veleposlanstvo Ruske Federacije u Bosni i Hercegovini objavilo kako je sljedeće krizno žarište koje će otvoriti SAD, biti ono u Bosni i Hercegovini.