Fra Luka Marković, glavni urednik Katoličnog tjednika, objavio je kolumnu koju prenosimo u cijelosti.

– Pri kraju magisterijskog studija iz filozofije i povijesti na Sveučilištu u Bohumu, privodeći kraju radnju o marksističkom poimanju pojma otuđenja (Entfremdung und Aufhebung der Entfremdung bei Karl Marx und der „Praxis-Gruppe“), koju je 1987. objavila njemačka izdavačka kuća LIT, sudjelovao sam na obaveznom seminaru kod prof. dr. Uderta. Seminar je nosio naslov Marx, Deutsche Ideologie. Kao što je to uobičajeno na njemačkim sveučilištima, razvila se, nakon uvodnog predavanja, diskusija između studenata i profesora. Diskusija se ubrzo pretvorila u oštru polemiku.

Jedna grupica njemačkih studenata bila je toliko fascinirana komunističkom ideologijom da je uvjeravala profesora kako je sovjetski komunizam humaniji od zapadnog društvenoga uređenja, ali i to da prosječan čovjek živi bolje u komunističkim državama nego u zapadnim demokracijama. Kad sam se uključio u raspravu podržavajući profesora Uderta, rekao mi je oštrim tonom jedan od tih nadobudnih ljevičara da nemam pojma kako se živi u komunističkim zemljama. Profesor Udert se na to nasmijao pojašnjavajući da dolazim iz komunističke zemlje i da bih ipak trebao znati više od njih kako se živi tamo gdje vlada ideologija komunizma.

Njemačka već ima ono što Hrvati u BiH traže

Pozdravlja propast dogovora koji bi jamčio hrvatskom narodu pravo da bira svoje predstavnike u BiH, iako sam živi u federativno uređenoj državi Njemačkoj u kojoj osim Bundestaga (Parlament) postoji i Bundesrat (Savezno vijeće) koji na svoj način kontrolira državnu vlast i štiti pravo saveznih zemalja, koristeći se, na svoj način, ako je potrebno i vetom. Gospodinu Weberu ne smeta to da svaka od 16 saveznih zemalja u Njemačkoj bira svoje predstavnike u Bundesrat, kao i to da ima vlastiti ustav, skupštinu i vladu, kao i mnogobrojne ovlasti na svom teritoriju u odnosu na policiju, kulturu i školstvo, a smeta ga to da hrvatski narod želi birati svoje predstavnike u Dom naroda kako bi mogao zaštititi svoje vitalne nacionalne interese. Ono što je dobro u Njemačkoj, iako se radi o istom narodu, nije po njegovu mišljenju dobro u BiH u kojoj žive različiti narodi, formirane nacije. Umjesto da se zauzima za slobodu svake nacionalne zajednice, naravno i svakoga građanina, on se svojom ispraznom ideologijom priklanja onima koji sanjaju o Titovim vremenima, jednoj unitarnoj državi, jednom narodu i jednom jeziku.

Ne daj, Bože, kad bi netko u Americi dirnuo u pravo Indijanaca da čuvaju svoju tradiciju, religiju, jezik i kulturu, da imaju čak i prostor na kojem su svoji na svome, Weber bi to, mogu pretpostaviti, proglasio rasizmom. A to što neki Komšić, koji se još uvijek klanja diktatoru Titu, želi ukinuti osnovna nacionalna prava narodu koji sam nelegitimno predstavlja, ne smeta gospodina Webera.

(Hayat.ba)