“Narodna skupština Republike Srpske je ovaj zakon usvojila u formi nacrta i uputila ga u javnu raspravu, u trajanju od 60 dana. Nakon toga, zakon se u skupštinsku proceduru upućuje u formi prijedloga i tek onda ide na usvajanje i objavljivanje u Službenom glasniku”, govori Čubrilović.

On je istakao da je Narodna skupština, kao najviše predstavničko, zakonodavno i demokratsko izabrano tijelo, postupala u skladu sa pravom i pravdom jer je, kako kaže, činjenica da su skoro svi domaći i međunarodni predstavnici nezadovoljni radom pravosudnih institucija, posebno onih na nivou Bosne i Hercegovine “u čijem radu je evidentna pristrasnost i dvostruka praksa”.

“Visoki sudski i tužilački savjet Republike Srpske je postojao i ranije sve dok ga 2002. godine nije ukinuo visoki predstavnik za BiH i nametnuo Zakon o Viskom sudskom i tužilačkom savjetu na nivou BiH. Visoki predstavnik je i na taj način preuzeo ovlaštenja parlamenta i donosio zakone za koje nije imao legitimno i legalno pravo”, kaže Čubrilović.