Gost „Crvene olovke“ je proslavljeni bh. režiser Haris Pašović.

Pašović navodi kako BiH više od 25 godina nakon završetka rata nastavlja da kao država stoji u mjestu.

– Ne volim se baviti previše prošlošću, jer mislim da mi previše stojimo u mjestu i da bismo se 25 godina nakon rata morali više pokrenuti u odnosu na budućnost i u odnosu na prosperitet, da ne budemo više najnerazvijenija država u Evropi, da nemamo najveći indeks korupcije, da nemamo najviše smrtnih slučajeva od Covid-a, nekako smo baš izgubili dostojanstvo u poređenju s ostalim evropskim državama, jer mi baš ni u čemu nečemo da se dokažemo Mi na -15 raspravljamo o tome hoćemo li imati grijanje. Kada vidite u kakvoj smo situaciju kao društvo, čovjeka bude stid – smatra Pašović.

Današnje stanje u BiH 25 godina nakon rata Pašović poredi sa situacijom u bivšoj Jugoslaviji u istom vremenskom periodu.

– Ja sam rođen u Jugoslaviji, ja ne mogu pobjeći od te činjenice. Ja toga ne želim da se odreknem. Ali normalno je i da čovjek onda poredi, jer to je jedina zemlja u kojoj sam još živio i koju mogu da poredim sa ovom zemljom sad. 25 godina nakon Drugog svjetskog rata, to je 70. godina, Jugoslavija je bila zemlja prosperiteta, uz sve mane i sva ograničenja koje je ta zemlja imala, to je bila zemlja u koju su Nijemci, koji su bili neprijatelji tokom Drugog svjetskog rata, dolazili kao dragi gosti u turističkoj sezoni, gdje narodi koji su sada zavađeni su imali jednu, u najmanju ruku, pristojnu komunikaciju, ali ja sam svjedok bio da je to bilo više od pristojne komunikacije, neka emocija i toplina je postojala između Bošnjaka i Srba, Srba i Hrvata, Hrvata i Slovenaca – navodi režiser.

Pašović se pita kako je moguće da u poretku u kojem bismo formalno trebali da budemo napredniji, propadamo kao društvo.

– U ekonomskom smislu sve više propadamo, u društvenom smislu sve više propadamo, na ivici smo stalno rata, naši mnogi mladi ljudi se konstantno sele odavde, s trendom porasta. Kako je to moguće? Kako je moguće da smo u jednom društvenom, političkom i ekonomskom okruženju koje bi po definiciji trebalo da donese prosperitet, u velikom gubitku u odnosu na Jugoslaviju koja je bila socijalističko društvo?

Pašović ističe kako su rezultati vlasti u BiH kroz sve ove godine porazni.

– Ja gledam rezultate. Rezultati su porazni. Išao sam neki dan iz Tuzle za Sarajevo, i tu nema čak ni treće trake. Mi nismo u stanju napraviti brzu cestu između dva najveća grada u FBiH. Za potrebe snimanja filma „Matrix“, napravljeno je 3km autoputa. Mi nismo u stanju da napravimo tri kilometra autoputa za godinu dana. To je porazno. Mi još uvijek živimo u Jugoslaviji i ta je Jugoslavija očigledno bila tako snažna država da ona uspijeva uprkos razaranjima, uprkos pljački, uprkos onome što ovi ne mogu ni okrećiti koliko je Tito napravio.

Pašović navodi da BiH i dalje živi od onoga što joj je Jugoslavija ostavila u naslijeđe.

– Uprkos svim anegdotalnim sjećanjima na Jugoslaviju, naša infrastruktura je i dalje jugoslovenska. Pogledajte kulturu. Posljednji objekat za kulturu, koji je napravljen kao nov objekat je napravljen 1978. godine i to su bila dva pozorišta: Bosansko narodno pozorište u Zenici, koje je i danas arhitektonski biser i Pozorište mladih u Sarajevu, jedan vrlo lijep objekat u centru grada – navodi Pašović.