Milorad Dodik nam je ove sedmice, u svom prepoznatljivom krkansko-kabadahijskom stilu, priredio novi skandal. Kroz prozor službenog automobila pokazao je srednji prst novinarima „Dnevnog avaza“ i BN televizije.

Kasnije je na pres-konferenciji u Lukavici Dodik rekao da mu je u Tužilaštvu predočeno ono što je objavljeno u “Dnevnom avazu”. 

– Meni je predočeno ono što ste danas mogli da pročitate u “Avazu”. Od riječi do riječi, ovo što piše u “Avazu”, to mi je predočeno u Tužilaštvu BiH – rekao je Dodik. 

Neko se prepao

U svakoj normalnoj državi pokazivanje srednjeg prsta trajno bi eliminiralo političara s političke scene. Jednostavno, u civilizaciji postoje neka pravila ponašanja, kojima, ako ih kršite, eliminirate sami sebe od mogućnosti da obavljate neki društveno odgovoran posao.

Dakako, Dodik je daleko od civilizacije, kao i društvo u kojem djeluje, čemu je uveliko i sam doprinio svojim djelovanjem. Godinama je Dodik vrijeđao novinare, posebno novinarke, kojima se nije libio davati mizoginističke komentare, psovao svojim političkim protivnicima, prijetio građanima da će ostati bez posla ako ne glasaju za njega i vremenom nam je to postalo gotovo pa normalno.

Ipak, ovog puta, čini se da Dodik ima i više nego dovoljno razloga za nervozu koju iskazuje preko srednjeg prsta. Naime, razlog najnovijeg ispada krkanluka jeste upravo istraga koja se protiv njega vodi u Tužilaštvu BiH zbog kupovine viletine u Beogradu putem „Pavlović banke“. Dodika, očito, uzrujava, a pomalo i plaši, to što „Avaz“ detaljno izvještava o ovom slučaju i javnost upoznaje sa sumnjivim radnjama koje su vezane za ovu kupovinu. Na već spomenutoj konferenciji Dodik je kazao i kako mu je odlazeći britanski ambasador u BiH Metju Fild (Matthew Field) direktno rekao da će biti uhapšen.

Nekontrolirana histerija

Ipak, iako je nebrojeno puta govorio kako on ne priznaje Sud i Tužilaštvo BiH, Dodik se pokunjeno odazivao pozivima Tužilaštva i davao iskaz u svojstvu osumnjičenog.

„Zgurdumilo“ se sirotom Dodiku. Em se sumnjiči za kriminal, em mu se ruski pokrovitelj nakon agresije na Ukrajinu suočava sa žestokim odgovorom Zapada koji se beskorisno obračunava s ruskim utjecajem i njihovim satelitima na kontinentu, em je isti taj utjecaj naglo porastao.

Koliko je vrag odnio šalu, stvar izmakla kontroli, a histerija pomutila razum, pokazuje i činjenica da su mediji sa sjedištem u RS u četvrtak redom prenosili nevjerovatnu dezinformaciju – da je Milorada Dodika, ni manje ni više, oteo NATO savez.

Kada se uzmu u obzir okolnosti u kojima sa nalazi, očigledno je da Milorad Dodik ima i više nego dovoljno razloga da bude nervozan, ali otmica je vjerovatno posljednja stvar koja se mora riješiti. U civiliziranom svijetu, protiv kojeg se godinama sistemski borio, s korumpiranim političkim štetočinama ne obračunava se tako, nego zakonskim procesuiranjem njihovih krivičnih nedjela, kakva Dodiku, sasvim sigurno, ne nedostaju.

S te strane, srednji prst bi se mogao ispostaviti kao jedan od završnih performansa političkog siledžije i primitivca.

Od socijaldemokrate do radikala

Milorad Dodik rođen je 12. marta 1959. godine u Banjoj Luci.

Prvi put na vlast Dodik je došao 1998., kada je, uz pomoć glasova stranke Biljane Plavšić, izabran za premijera RS. Na ovoj poziciji je ostao do 2001. godine. Na vlast se ponovo vraća nakon pobjede na izborima 2006., otkad suvereno vlada manjim entitetom. U međuvremenu je prešao put od 180 stepeni, pa je od umjerenog i proevropski orijentiranog političara postao srpski ultranacionalista.