Sjednica Vanjsko-političkog odbora Evropskog parlamenta (AFET) koje je održana jučer, osvijetlila je još jednom dubinu razdora između nosioca ključnih funkcija u BiH.

Osvijetlila je u suštini samo za evropske parlamentarce koji nemaju tako jasan uvid. Za nas koji smo sve posmatrali iz BiH, nismo čuli ništa novo niti šokantno, čak šta više, četvorka koja se pojavila u Briselu bila je na svom standardnom nivou komunikacije s dozom blažeg političkog sedativa.

No, izuzimajući različita politička promišljanja (što može biti legitimno), iz diskusija evropskih parlamentaraca moglo se zaključiti da su bili šokirani onim što su čuli od Milorada Dodika i Dragana Čovića.

Njih dvojica tokom svojih diskusija faktički izgledali kao dva relikta iz davnih, mračnih vremena srednjeg vijeka. Jedan je govorio o Srbima koji traže samo da mogu biti Srbi i da rade šta god oni hoće i da Srbima niko ništa ne treba da brani i da je on predstavnik samo Srba i ničega drugog. Drugi je sanjao kako bi volio da bude ono što ovaj prvi već jeste, samo kao Hrvat. U suštini, Čović i Dodik su iznosili političke ideje koje se temelje na davno odbačenim floskulama o etnicitetima i etnosima kao političkim narodima sa pripadajućim narodnim vođom. Po tom konceptu, građani ne postoje a sva prava koja vam pripadaju možete dobiti samo ukoliko se uglavite u jedan od tri tora i jasno se izjasnite da ste ‘to i to’ i da se zna ko vam je vođa. Ako izaberete bilo koji drugi scenario, niko vam ne garantuje nikakva prava, ali zato vam ostavlja veliku mogućnost ugnjetavanja i ponižavanja.

U potpuno ‘izmiješanoj’ Evropi stopljenih narodnosti i nacija, etnički je de fakto potpuno izgubilo smisao i sva prava skoncentrisana su na čovjeka, bez obzira na vjeru, naciju, boju kože i svaki drugi element koji je važio samo u zatucanim srednjovjekovnim zabitima. Zato se moglo vidjeti i čuđenje brojnih parlamentaraca koji su u real timeu od osoba preko puta sebe slušali zahtjeve da ih se vrati upravo na te zatucane postavke.

A da su Dodik i Čović izgledali kao izgubljeni u prijevodu, bilo je jasno po facama šokiranih europarlamentaraca (osim nekolicine koji su dolazi iz desničarskog krila hrvatskog HDZ-a) i njihovim diskusijama.

Klemen Grošelj kazao je da ga diskusije politčara iz BiH podsjećaju na ratne 90-te.

“Iznenađen sam kada čujem vaše diskusije i komentare koje ne pripadaju ovom 21. stoljeću. To je diskurs koji je EU htjela prevazići. Vi govorite o pravima građan koji proističu iz etničkih odrednica. Mislim da trebamo o drugim stvarima pričati. Proističu li prava građana iz evropskih standarda ili entičke pripadnosti?”, pitao je Grošelj u nevjerici, nakon koje je uslijedio novi šok nakon što je shvatio da preko puta njega sjedi negator genocida, pa je nastavio:

“Još jedna tema je genocid. Poricanje genocida je neprihvatljivo. To je neprihvatljovo u Evropskoj uniji”.

Istaknutu diskusiju imao je Cristian Terhes koji se prepao od onoga što je čuo

“Retorika koju smo čuli je strahovita. Nema drugog načina nego dogovor. Alternativa je novi rat. To je ono što vidimo u ovom trenutku. Čini nam se da nam se približava scenarij koji je bliži nego što mislimo. Postoji rizik u ovom trenutku”, rekao je on.

Zanimljivo da Dodik nije odgovarao na pitanja (a bilo ih je) koja su se ticala genocida u Srebrenici, isto onako kako je Čović izbjegao komentirati rusku invaziju na Ukrajinu. Obojica su te teme ‘elegantno’ prešli i nastavili sa svojim radikalnim i zatucanim idejama o narodnim plemenima i sebi kao vođama.

Raport.ba