Sve oči svjetske, ali i domaće javnosti, gledaju u pravcu Ukrajine i Rusije, pitajući se da li je na pomolu treći svjetski rat i kako zaustaviti ubijanje civila i razaranje gradova. Kako ističe doc. dr. Ivana Đurić sa Fakulteta za međunarodne odnose i politiku Instituta North-West Management (NWIM), državne obrazovne institucije koja je dio ruske Predsjedničke akademije za nacionalnu privredu i javnu upravu iz Sankt Peterburga, događaji kojima svjedočimo su početak nove ere i novog svjetskog poretka.

Slabo razumijevanje

– Ovo je početak jedne nove ere i novog svjetskog poretka zasnovanog na principu policentrizma, koji upravo Rusija aktivno promovira već desetak godina. Raspadom SSSR-a i bipolarnog svjetskog poretka 1990-ih, kojim su dominirale dvije nuklearne supersile (SAD i SSSR), uslijedila su tri desetljeća neodređenog sustava tijekom kojih nijedna individualna država, pa ni SAD, barem ne na duže vrijeme, nije uspjela u potpunosti preuzeti dominaciju nad svjetskom politikom. Tako da je ono što upravo sada gledamo zapravo početak preslagivanja svjetskog poretka, nažalost, vojnim sredstvima, i formiranje nekoliko regionalnih centara moći (oko SAD-a i EU, Rusije, Kine, Indije…), a sve u svjetlu novog međunarodnog odnosa snaga, ističe doc. dr. Đurić.

Treba jasno istaći da situacija u Ukrajini, ruska intervencija i rat, nije trenutni impuls, već rezultat vrlo detaljnih i višegodišnjih priprema, govori doc. dr. Đurić

Mišljenja je da međunarodna zajednica, pogotovo zapadne demokratije slabo razumiju Rusiju, a i slabo su se potrudile razumjeti je računajući na njene sirovine, a ignorišući sve ostalo.

– Rusija traži svoje mjesto natrag, a štiteći svoje interese i nacionalnu sigurnost, čini se da je spremna ne samo pregaziti međunarodno pravo nego i primijeniti apsolutno sva sredstva koja su joj na raspolaganju, pa i najrazornije oružje. Za Rusiju je vrijeme pregovora, nažalost, završilo i jedino o čemu sada može pregovarati s Ukrajinom je, koliko god to gorko zvučalo – bezuvjetna predaja – koja je više nego izgledna u kontekstu izostanka konkretne potpore zapadnih sila i NATO-a. Takva bi predaja barem smanjila broj izgubljenih ljudskih života i materijalnu štetu. Za Rusiju, odlučnu da vrati Ukrajinu u svoju sferu interesa, rat u Ukrajini nije epizoda. Rusija je tamo da ostane i to namjerava barem do promjene kompletnog Zapadu sklonog ukrajinskog političkog vodstva i uprave, što možemo očekivati da će biti dovršeno u okviru godine. Putin je ovo i sam najavio, govoreći o predstojećoj “denacifikaciji” Ukrajine (odnosno o čistki svih prozapadnih simpatizera), pritom jasno aludirajući na politiku savezničkih snaga u poslijeratnoj Njemačkoj i Austriji (političke i pravne procese poduzete radi uklanjanja nacističkih pripadnika i simpatizera). Globalne implikacije ruske intervencije u Ukrajini su posebno zabrinjavajuće u odnosu na svjetski mir, te niz drugih međudržavnih sporova, a posebno Kine i Tajvana, objašnjava doc. dr. Đurić.

Upozorava da možemo očekivati i rješavanje pitanja Transnistrije u Moldaviji.

– U našem bližem okruženju, da se opet vratimo na Rusiju i Putinovu zabrinutost za regionalnu sigurnost Rusije i stabilnost uz njene granice, može se očekivati i razrješenje tridesetogodišnjeg zamrznutog problema moldavske Transnistrije, bilo pregovorima ili čak vojno. U odnosu na Balkan i BiH, možemo očekivati ili, u najboljem slučaju produženje status quo situacije, što bi trenutno, najviše i odgovaralo Europskoj uniji (na što ukazuje i izmjena, u zadnji tren, nedavnog dokumenta Vijeća za vanjske poslove EU); ili u najgorem slučaju – mirni razlaz kroz jednostranu formalizaciju postojeće situacije i otcjepljenje Republike Srpske. Ovaj potonji scenarij je vjerojatniji ukoliko Srbija odustane od svoje ambivalentnosti i podrži rusku vojnu intervenciju u Ukrajini, govori nam doc. dr. Đurić i dodaje da djelovanje EU ima dva osnovna problema.

Iduća faza

Čini se, kako tvrdi doc. dr. Đurić, da je jedan od problema to što donositelji odluka nisu dobro informisani (kao u slučaju gafa britanske ministrice vanjskih poslova Truss na sastanku s ruskim ministrom Lavrovim 10. veljače, kad je potvrdila da ne priznaje suverenitet Rusije nad Rostovskom i Voronežskom oblasti, pretpostavivši da su one u Ukrajini, a ne u Rusiji).

– Drugi problem je povezan sa sposobnošću nedemokratskih režima da puno brže donose odluke i reagiraju, pa su time i efikasniji, dok su istovremeno demokratski režimi zabavljeni usuglašavanjem i transparentnošću procesa odlučivanja, te osiguranjem široke javne podrške (pogotovo biračkog tijela). Za samu EU je ukrajinska kriza direktan poticaj za aktivnije i ubrzano jačanje zajedničkih institucija i povećanu centralizaciju, posebno na području vanjske politike, obrane i sigurnosti, što je ionako iduća faza u razvoju i institucionalizaciji EU, zaključuje doc. dr. Đurić.