Azem Aletović u Janju pored Bijeljine, na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine (BiH), vratio se 2004. godine.

Janja je jedno od naselja u Bosni i Hercegovini gdje su se vratili prijeratni stanovnici nakon završetka rata. Prema popisu stanovništva iz 2013. godine u toj mjesnoj zajednici živi više od 8.500 Bošnjaka i oni čine dvije trećine stanovništva tog naselja.

Oko četvrtine stanovnika su Srbi, mali broj su Hrvati i pripadnici nacionalnih manjina.

U Janji je u proteklih dvadesetak godina zabilježen niz incidenata i provokacija.

Posljednja dva incidenta su se dogodila u januaru ove godine uoči obilježavanja pravoslavnog Božića, te 9. januara, neustavnog Dana entiteta Republika Srpska (RS), kada je došlo i do pucnjave u zrak u neposrednoj blizini lokalne džamije.

Azem Aletović za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže da se incidenti dešavaju uvijek u vrijeme određenih pravoslavnih praznika.

“Policija dobro reaguje, ali zakazuje pravosuđe, koje adekvatno ne kažnjava počinioce”, navodi Aletović.

Odakle dolaze novi vojnici?

U Bosnu i Hercegovinu je stigla austrijska četa u sklopu prvog raspoređivanja dodatnih 500 pripadnika Evropskih vojnih snaga (EUFOR Althea). Pored Austrijanaca, trebaju doći vojnici iz Bugarske, Rumunije i Slovačke.

Oni bi trebali biti raspoređeni u dijelove BiH u kojima su u proteklom periodu zabilježeni ekscesi, posebno u povratničkim naseljima, prema najavama šefa delegacije Evropske unije (EU) u BiH Johana Sattlera.

No, iz EUFOR-a za RSE navode da još nije donesena konačna odluka o tome gdje će rezervne snage biti smještene.

“Upućivanje i raspored snaga EUFOR-a vršiće se na osnovu kontinuiranih procjena”, rekao je Seamus Shannon, portparol EUFOR-a u odgovoru na upit RSE.

Shannon navodi i da EUFOR trenutno ne vidi nikakvu neposrednu prijetnju sigurnom i stabilnom okruženju, dodavši da raspoređivanje dodatnih snaga predstavlja “mjeru predostrožnosti” u cilju jačanja stabilnosti u BiH.

“Time što će vršiti učestalije patrole zemljom, ovi rezervni elementi pružiće dodatnu sigurnost i uvjeriti građane BiH da je EUFOR posvećen sigurnom i stabilnom okruženju. Ove rezervne snage, također, će biti sposobne da reaguju na situacije do kojih može doći širom BiH”, rekao je Shannon.

Iz EUFOR-a je 24. februara saopšteno kako dodatne snage stižu, jer bi “pogoršana sigurnosna situacija na međunarodnom nivou mogla potencijalno uzrokovati nestabilnost u BiH”.

Azem Aletović smatra da je dobra ideja da se u povratnička naselja u BiH razmjeste snage EUFOR-a. To bi, kaže, doprinijelo smanjenju međunacionalnih tenzija naraslih i zbog rata u Ukrajini.

“Mislim da bi kroz razgovore, a i stalno prisustvo tih snaga, došlo do smanjenja tih tenzija. Nas su i do sada posjećivali pripadnici EUFOR-a, koji su smješteni u Brčkom, te su razgovarali sa Bošnjacima i Srbima i predstavnicima lokalne vlasti”, ističe Aletović za Radio Slobodna Evropa (RSE).

Zabilježeni incidenti

Osim u Janji, uoči obilježavanja 9. januara, provokacije i uvrede u vidu pjevanja nacionalističkih pjesama, te veličanja ratnih zločinaca, zabilježene su i u Gackom i Foči (jugoistok BiH), te Prijedoru (sjerozapad BiH).

U Brčko distriktu BiH, policija je 9. januara čuvala grafit posvećen žrtvama genocida u Srebrenici, obnovljen nakon što je veče prije, 8. januara uništen.

Aletović je i mišljenja da nedostaje preventivnih akcija koje bi spriječile incidente.

“Ne samo kod nas, mislim da je to problem u cijeloj Bosni i Hercegovini. Mislim da nema dovoljno razgovora da se ljudima ukaže i da se bolje upoznamo. Tada ne bi ni dolazilo do ovakvih ekscesa. Nismo mi toliko različiti da bismo smetali jedni drugima. Možemo komotno živjeti u dobrom suživotu”, smatra Aletović.

Poruke iz ostalih povratničkih sredina

Šehida Abdurahmanović, koja živi nadomak Memorijalnog centra Potočari, kod Srebrenice, na istoku BiH, priča kako joj dešavanja u Ukrajini bude sjećanja na proživljeno u Srebrenici 1995. godine.

Prema presudama međunarodnih sudova, u ljeto 1995. godine u Srebrenici se dogodio genocid počinjen nad oko 8.000 Bošnjaka gradu koji je tada bio zaštićena zona Ujedinjenih nacija (UN).

“Meni kao osobi, koja je proživjela sve te strahote, je možda to i strašnije gledati nego ljudima koji se nisu našli u toj situaciji”, kaže Abdurahmanović.

Ona se u Srebrenicu vratila 2003. godine. Nije, kako kaže doživjela provokacije i incidente, ali postoji strah da se sukobi ponovo ne obnove i u BiH. Zbog toga, kako kaže, podržava angažman snaga EUFOR-a u sprečavanju moguće eskalacije.

“Hoću da vjerujem kao čovjek, da oni mogu da spriječe moguće sukobe, jer me strah ovih naših političara u ovoj našoj maloj zemlji. Strah me i od velikih koji rade da ostvare svoje ciljeve. Njima su ljudski životi zaista najmanje bitni”, smatra ova sagovornica.

U Srebrenici, prema popisu stanovništva iz 2013. godine živi nešto manje od 13 i po hiljada stanovnika. Nešto više od pola, oko 7.200 stanovnika su Bošnjaci. Prije rata ih je bilo više od 27.000.

Mićo Rakić se u Drvar, na jugozapadu BiH, vratio još 1997. godine.

U toj Opštini, prema popisu stanovništva iz 2013. godine živi nešto više od 7.000 stanovnika. Više od 90 posto su povratnici srpske nacionalnosti.

“U Drvaru ima i Hrvata, koji su tu došli nakon što su protjerani, ljudi se boje, kao što ni nama nije baš svejedno radi ove situacije. Čim se vide, čim su tu (EUFOR), znači da je sigurnost. Bar ja tako razmišljam, a vidim i većina naroda. Političari će uvijek reći da je to nepotrebno”, kaže Rakić i dodaje da trenutno nema incidenata između Srba i Hrvata, ali da je u Drvaru uvijek prisutna politička borba – da li će zavladati predstavnici srpskih ili hrvatskih političkih partija.

Šta govori jačanje EUFOR-a?

I Branko Todorović, predsjednik Helsinškog odbora za ljudska prava RS. Ocjenjuje za RSE kako je dodatni broj vojnika EUFOR-a jasan signal da se u Bosni i Hercegovini neće dopustiti nasilje.

“To treba da bude jasna poruka svima onima koji destabilizuju državu i koji izazivaju strah kod velikog broja građana, posebno povratnicima koji su u proteklim mjesecima, ali i proteklim godinama bili žrtve različitih oblika izazivanja straha i povjerenja”, kaže Todorović za RSE.

EUFOR bi, dodaje on, trebao da pojača prisustvo i kontakte u mnogim lokalnim zajednicama u BiH, jer postojeće institucije nisu učinile dovoljno da se povratnici zaštite od zastrašivanja.

Šta je EUFOR Althea?

Misija EUFOR Althea je najduža vojna operacija EU-a, jedina kopnena misija, te jedina misija koja ima izvršni mandat da koristi silu.

Snage EUFOR-a su raspoređene u BiH od 2004. godine, i sastoje se od približno 3.500 pripadnika, od kojih je, bez najavljenih pojačanja, oko 600 trenutno raspoređeno u zemlji.

Na početku ih je bilo oko 7.000, ali je taj kapacitet smanjivan kako se popravljala bezbjednosna situacija u zemlji.

Zvanični mandat svih stranih vojnih misija u BiH je osiguravanje provođenja Dejtonskog mirovnog sporazuma, kojim je okončan rat u BiH, te “doprinos sigurnom okruženju”.

Mandat misije Althea u BiH je 3. novembra 2021. na godinu dana jednoglasno produžio Savjet bezbjednosti UN, uz glasove Rusije i Kine.

Ona se na terenu provodi korištenjem sredstava i sposobnosti NATO-a, na temelju dogovora s NATO-om poznatim kao “Berlin Plus”.

Brojni detalji ovog sporazuma između NATO-a i EU-a nose oznaku tajnosti, a ono što je poznato je da je između institucija EU-a i NATO-a osigurana razmjena povjerljivih podataka.

Prema sporazumu iz 2003. godine, EU i NATO mogu u bilo kom trenutku, u kratkom roku rasporediti dodatni broj vojnika u BiH u slučaju prijetnje bezbjednosti ove zemlje.

Te vojne snage, prema rezolucijama Ujedinjenih nacija, imaju izvršni mandat koji podrazumijeva i upotrebu sile, posebno kako bi se odbranile od napada ili prijetnje napadom.