Političkim satelitom označavamo političara ili stranku koja je formalno nezavisna, ali je pod dominantnim utjecajem neke druge, po pravilu, veće stranke ili njenog lidera. Termin je skovan prema analogiji s nebeskim tijelima satelitima koji kruže, privučeni silom, oko zvijezde ili planete, odnosno po analogiji odnosa patrona i klijenata.

Politički satelit

Upravo je to uloga koju u političkom životu Bosne i Hercegovine igra Željko Komšić, koji godinama, privučen foteljama, kruži oko Bakira Izetbegovića i SDA, s njima zajedno obara vlade, formira nove, brani afere, dijeli resurse ili poklanja direktorska mjesta u “Elektroprivredi BiH”.

Od osnivanja Demokratske fronte doslovno nije bilo trenutka kada Komšić nije ulijetao kao jezičak na vagi i podrška SDA, od zajedničkog formiranja vlasti 2014., preko rušenja šestorke u Kantonu Sarajevo, branjenja SDA-ovih afera i krivičnih procesa, zajedničkog napada na političke suparnike SDA, do izbacivanja SDS-a i PDP-a i formiranja vlasti na državnom nivou sa SNSD-om, a da to ne uvjetuju i formiranjem nove vlasti Federacije, zahvaljujući čemu danas Dodik blokira državu, a Čović Federaciju.

Posljednji primjer Komšićeve lojalnosti prema SDA i Bakiru Izetbegoviću demonstriran je u Tuzlanskom kantonu, gdje su članovi njegovog DF-a podržali obaranje Vlade TK predvođene SDP-om. Nastavak je to bliskog držanja Komšića uz SDA.

No, paradoks je da se Komšić za sve ove godine iz nekog, samo njemu znanog razloga i dalje predstavlja kao ljevičar, iako je na idejnom planu njegova retorika koja podilazi ušima bošnjačkog nacionalizma često radikalnija i od istupa SDA, dok u praktičnom smislu njegova opcija daje mali, ali znatan doprinos očuvanju etnovjerske koruptivne hobotnice koju je izgradila SDA.

Karte podijeljene

Naravno, SDA nije izdao ni stari saveznik – Stranka za BiH. Ova stranka također je učestvovala u obaranju Vlade Tuzlanskog kantona, što ne treba posebno čuditi uzimajući u obzir da je Stranka za BiH, od svog osnivanja i dok je bila politički relevantna, služila kao vjerni saveznik SDA. S te strane, i prelazak Semira Efendića, bivšeg SDA-ovca, u Stranku za BiH potvrđuje zapravo da je, vjerovatno, riječ o strateškom raspoređivanju, ne bi li ovoj stranci podigao popularnost i rejting, a samim tim i koalicioni potencijal za SDA.

Dakle, jasno je da su DF i SBiH partneri za vlast na koje će SDA moći računati nakon izbora ove godine te je izvjesno da će tražiti još kandidata. S druge strane, pred stranke trojke stavlja se jasna perspektiva da moraju ići na okrupnjivanje i sporazume s drugim strankama ukoliko nakon oktobra na mnogo krupnijem planu ne žele doživjeti sudbinu Tuzlanskog kantona.

Providna prevara

Da je Komšić služio SDA upravo zato da za njihov front pokupi glasove “ljevijeg” i građanski orijentiranog glasačkog tijela, sada je kristalno jasno, no ko i dalje može nasjedati na ideju da je Komšić predstavnik nekakve građanske, kamoli lijeve ideje?