Tako se godinama obilježava neustavni dan entiteta Republika Srpska bez obzira na to što je Ustavni sud donio odluku kako je to nedopustivo. Za takvo ignorisanje Ustavni sud nema mehanizme da to spriječi, jer nije predviđeno niti se smatra normalnim da neko ne postupi po odluci Ustavnog suda. Jedina instanca koja može i treba reagirati je državno tužilaštvo, ali ono godinama vješto izbjegava odgovornost i ponaša se kao da ne primjećuje državni neposluh.

Igra riječi koju u javni prostor nameću prije svega političari, a onda neoprezno prenose i mnogi u javnom prostoru u formalnom smislu djeluje benigno, ali suštinski čini veliku razliku. Tako je danas moguće čuti kako Milorad Dodik za sebe kaže da je srpski član Predsjedništva. Isto tako se najčešće koristi konstrukcija o hrvatskom ili bošnjačkom članu Predsjedništva. Taj etnički naglasak je vjerovatno suštinski, koji određenim politikama odgovara, iako nije u skladu ni s Ustavom niti sa zakonima.

Takvo titulisanje državu još više dijeli, a političare opušta i djeluje da sigurno polove u svom etničkom krugu.

Ustav BiH kaže da se Predsjedništvo sastoji o tri člana: po jednog Bošnjaka i Hrvata, izabranih neposredno s teritorije Federacije te jednog Srbina koji se bira neposredno s teritorije Republike Srpske.

U ustavima i FBiH i RS-a jasno stoji da su to entiteti u kojim su Srbi, Bošnjaci i Hrvati, ali i oni koji se ne izjašnjavaju kao jedan od konstitutivnih naroda ravnopravni. Dakle, u konkretnom slučaju Milorad Dodik, iako Srbin, ne može biti srpski član Predsjedništva, već isključivo član koji dolazi sa teritorije RS-a, a biraju ga svi građani.

Ista situacija je i u FBiH. Građani ovog entiteta biraju dva člana Predsjedništva BiH, jednog iz reda bošnjačkog i jednog iz reda hrvatskog naroda. Svi zajedno, kao kolektivni šef države reprezentuju sve građane, bez obzira na konstitutivnost ili entitet.

Međutim to je ustav, zakon i pravilo, dok je praksa nešto drugačija. A kako to izgleda u praksi najbolje ilustruje obilježavanje 9. januara kao dana RS-a. Ikonografija, smotra policije s vozilima oblijepljenim ikonama, pjesma o borbi za “časni krst Nemanjića i slavu Obilića”, je poruka da se radi o isključivo srpskom entitetu. Takve poruke se i uklapaju u narativ koji se kroji o srpskom članu Predsjedništva, a ne članu iz reda srpskog naroda.