Gospodine Isak, s obzirom da obnašate značajne funkcije, delegata u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH, poslanika u Skupštini Zeničko-dobojskog kantona, da ste član Komisije za sigurnost, kao i predsjednik Narodnog evropskog saveza (NES) za regiju ZDK i SBK, možete li se ukratko osvrnuti na trenutno političko i sigurnosno stanje – da li se politička previranja, blokade i nestabilnost sa globalnog nivoa odražavaju na lokalnu zajednicu i njenu sigurnost?

Poznato nam je da se naša domovina Bosna i Hercegovina trenutno nalazi u jednoj od najtežih političkih kriza od donošenja Daytonskog mirovnog sporazuma, gdje je antiustavnim djelovanjem od strane najviših dužnosnika u državi iz entiteta Republika Srpska izložena neviđenoj blokadi rada državnih institucija, pokušajima neustavnog prenosa nadležnosti sa države na navedeni entitet, što ugrožava suverenitet i integritet Bosne i Hercegovine i prijeti njenoj antiustavnoj disoluciji. U takvim okolnostima neminovno dolazi do izazivanja straha među stanovništvom i do prouzrokovanja subjektivne nesigurnosti građana, kao i uslova za potencijalno narušavanje objektivne sigurnosti na svim nivoima države, pa i lokalne zajednice.

Zahvaljujući izvršenim reformama sigurnosnog sektora, i vojnog i policijskog, mogu poručiti svim našim građanima da po pitanju unutrašnje sigurnosti imamo siguran stub u policijskim organima koji stabilno djeluje i koji je organizaciono, kadrovski i materijalno-tehnički spreman da zaštiti svakog našeg građanina.

U posljednje vrijeme u ZDK prisutne su rasprave, posebno na javnim društvenim mrežama, o navodnom utjecaju politike na policiju, te o postojanju tzv. ‘parapolicijske’ strukture. Kako je moguće po Vašem mišljenju postići depolitizaciju policije?

Utjecaj politike na policiju je pitanje koje je prisutno u javnom prostoru skoro svake države. Nema države na svijetu gdje se ‘politizacija’ policije na određeni način ne koristi za postizanje određenih ciljeva – kako političara na vlasti, tako i opozicionih struktura, ali i običnih građana u svakodnevnom životu. Ja kao političar svoje političko djelovanje usmjeravam na poboljšavanje uslova za rad policije – na jačanje njene materijalno-tehničke opremljenosti, na povećanje plata i općeg standarda policijskih i drugih službenika, ali i na njeno organizaciono jačanje i hijerarhijsko funkcioniranje, što mnogi često tretiraju kao tzv. utjecaj na rad policije. Naprotiv, uvažavajući politčku neovisnost policije, mi smo u jednom obrnutom procesu – pojedini policijski rukovodioci se sve više bave politikom. Svjedoci smo njihovih medijskih istupa, druženja i slikanja sa funkcionerima pod istragom, koketiranja sa nerelevantnim subjektima i pojedincima iz međunarodne zajednice, s ciljem zaštite svojih pozicija.

Kako drugačije shvatiti težnju nekog policijskog rukovodioca da suprotno zakonskim propisima želi da radi i nakon ispunjavanja uslova za penziju, a koji druge policijske službenike šalje u penziju po osnovu istih tih propisa? I onda u to upliću pojedince iz međunarodne zajednice, pojedine nevladine organizacije i sl. koji vrše pritisak na zakonodavne, izvršne i neovisne organe u ZDK, što poprima spinovani efekt na javnost i stvara neisitinit utisak o uticaju politike na policiju.

Tako je, na primjer, u ZDK, neprincipijelnom i tendencioznom kadrovskom politikom policijskog komesara unutar samog MUP-a proizveden nedostatak činovanih policijskih rukovodilaca visokog ranga, što je dovelo do elitizacije u policiji i stvaranja rukovodne strukture koja je sama po sebi poprimila elemente ‘parapolicijske’ strukture, jer je postala svrha sama sebi, izdigla se iznad svojih nadležnosti i ovlaštenja, dovela do poremećaja u funkcioniranju unutrašnjeg hijerarhijskog odnosa, i otuđila se od građana kojima treba da služi, a ne da nad njima vlada.

Zbog toga su izvršene izmjene Zakona o unutrašnjim poslovima, a uskoro će se riješiti i pitanje financijske neovisnosti policije i njeno kadrovsko jačanje.

S obzirom da se o tome sve više govori u javnosti, postoji li prema Vašem mišljenju nepotizam i korupcija u policiji?

Nažalost, u cijeloj Bosni i Hercegovini prisutne su ove pojave, pa ni ZDK nije imun od toga. Posljednji izbor kadeta je po mome mišljenju, na žalost, pokazao snagu već pomenutih unutrašnjih rukovodnih ‘parapolicijskih’ struktura, gdje je s jedne strane pred javnošću, i domaćom i međunarodnom, stvorena slika o potpuno transparentnom postupku provođenja procesa odabira kandidata za policijske službenike, a ustvari je pod krinkom pojedinačnih šifri kandidata omogućeno da članovi Komisije za izbor, visoki policijski dužnosnici iz MUP-a ZDK, utječu na izbor svojih sinova. Na moja poslanička pitanja o tome nikada nisam dobio adekvatan odgovor, pa se nadam da će nadležni pravosudni organi istražiti ovaj i slične slučajeve.

Policija se mora izboriti sa ovim pojavama u svojoj sredini, a ja ću kao poslanik u Skupštini i zastupnik u Domu naroda uvijek biti na liniji da se iznađu najpovoljnija rješenja.

I za kraj, šta možete poručiti građanima ZDK po pitanju njihove sigurnosti?

Naši građani moraju biti sigurni, i s tog aspekta osigurat ćemo sve uslove za efikasno i efektivno funkcioniranje policije. U tom smislu apelovao bih na sve institucije, nevladine organizacije, te pojedince, koji u okviru policijske strukture traže senzacionalizme i na taj način vrše pritisak na njen rad, da svoje djelovanje sa senzacionalističko-dnevnih interesa svedu na javni diskurs jačanja opće sigurnosti svih naših građana.

Neshvatljivo je da pred očima iste te javnosti, organa, organizacija i institucija već više godina promiče neizbor direktora policije FMUP-a, policijskog komesara u HNK i sl., a potpuno transparentan i zakonit izbor policijskog komesara u ZDK izaziva toliki interes.

Zašto – jesmo li to mi nešto posebno u sveukupnom društveno-političkom kontinuitetu Bosne i Hercegovine? Samo uz pomoć i punu saradnju sa građanima policija može ostvariti povoljnu sigurnost za sve nas.